Bezimena

45.

Ležao je. Pogled mu je bio uperen u strop. Sat je odavno otkucao ponoć, a san nije dolazio na oči. Pitao se je li to zbog osjećaja grižnje savjesti koji se počeo duboko formirati u njemu ili je to  bilo zato jer je već uspio malo odspavati. Duboko se nadao da je to zbog odmora, a ne grižnje savjesti. Udahnuo je prilično duboko i skrenuo pogled u mlado tijelo što je spavalo kraj njega. 

Bila je gola ispod plahte. S užitkom joj je skinuo haljinu i zadnji komad njezinog donjeg rublja. Priznao joj je, izabrala je vrlo lijepo rublje kojem je jedini cilj bio da ga izazove, no više je volio golu kožu i taj nesmetani luksuz istraživanja što to podatno i puteno tijelo skriva. 

"Želim da je ostaviš", tihi i rašpasti glas zazujao je sobom. Arkadiju se tek dah ubrzao. 

"Koga?" 

Tad se ustala i okrenula prema njemu. Nalaktila se. Nije se zamarala time što je otkrila svoju dojku. S dovoljno samosvijesti, budno je gledala u njega. Oči su joj se caklile... ozbiljnošću? Bilo je dovoljno rano ujutro da se nije želio zamarati glupostima, a ovo što je ona rekla jest bila jedna ogromna glupost o kojoj nije ni želio razgovarati. 

"Nemoj me vozati, Arkadij." Ponovno je legla. Zabacila je glavu da ga može gledati. "Znam da imaš zaručnicu i znam da s njom stvari ne valjaju i zato dolaziš k meni. Sad imaš izbor, mili. Ja ostajem još nekoliko dana u gradu, a nakon toga ću otići ukoliko ti ne odlučiš što želiš i ukoliko ne izabereš mene. Ne želim biti ničiji drugi izbor i definitivno ne želim da jednog dana netko upire prstom u mene i svašta govori." 

"Zvučiš kao da si o tome dosta razmišljala."

"Jesam", priznala je. "Samo zato jer sam shvatila kakvu sam pogrešku napravila i s kim sam se spetljala, a spetljala sam se sa zauzetim muškarcem koji daje pet para samo na moje tijelo, a shvatila sam da takvo što ne želim prolaziti. Zato", trepnula je i malo zastala da uzme preko potreban uzdah, "biraj. Ona ili ja." 

Pružio je ruku do njezina obraza. Koža joj je bila mekana i nježna. Topla. Osjetio je kako drhšće pod dodirom i morao se zapitati je li to zato jer je rekla svoje želje koje nikako neće biti ostvarive ili zato jer je bila tako podložna njegovim dodirima. 

"Dobro, anđele", rekao je dubokog glasa. Djevojka je gotovo neprimjetno naslonila svoje lice na njegov dlan, no on je osjetio kako u tom trenutku nestaje njezina briga. Kapci su joj se spustili na pola očiju sve dok tanka koža nije prekrila oči, a ona duboko udahnula i izdahnula. Mjesto na njegovom tijelu se naježilo od njezina topla daha. Onda se spustila na jastuke i privukla uz njega. 

Prošli su trenuci kad je progovorio: "Varaš se u nekim stvarima."

"U kojima?" glas joj je bio snen i jako tih. 

Budnog i bistrog pogleda gledao je u strop i razmišljao. Nije ni sam znao u kojim se to stvarima vara, ali znao je da mu znači. Ta sitna djevojka što je ležala kraj njega se varala u mnogim stvarima. Davao je više za nju i značila mu je više nego što je bio spreman priznati. Dok ih je noć čuvala u sigurnom mjehuru kratkoročne i vlastito stvorene prevarantske sreće, bio je najsretniji čovjek na svijetu. 

Uvrnuto, zar ne? 

Spustio se do njezinog lica. Shvativši da djevojka spava, nesvjesno mu se smiješak raširio usnicama i pretvorio mu pogled u nanovo zaljubljenog čovjeka. Nije se nikad zapitao kad je došao taj trenutak da se bespovratno i nevjerojatno duboko zaljubio u ženu koja nije ni nalik sigurnosnom kalupu koji mu je grijao krevet i srce prošlih godina. Prešao je palcem preko njezina ramena. Koža joj je bila vrela. Nastavio je dalje do skladnih i vitkih prstiju. Prošao je preko njezinog zaručničkog prstena i šire se nasmijao. Itekako je tip bio kreten kad je dopustio da se ovakvo blago šeta po tuđem krevetu i bude uspavano uz nepoznato tijelo. Polako je skinuo taj prsten i stavio ga sa strane. Sad kad je s njime, nema potrebe da nosi ikakvo prstenje koje joj nije on dao.