Bezimena

40.

"Lexi, reci mu da me ostavi na miru!" Alex je prasnula. Lexi je polako podignula glavu s ekrana laptopa i pogledala u namrgođenu Alex i široko nasmijanog Vitalija. Alex je isijavala bijesom i nemoći, a Vitalij je s prekriženim rukama na prsima izgledao kao da mu je sasvim svejedno hoće li ga Lexi izgrditi. 

"Odrasli ste ljudi. Sigurna sam da ćete se već nekako dogovoriti", Lexi je diplomatski, ali nasmijano rekla. 

"Ja sam joj već predložio jedan dogovor...", pričao je dok je ulazio u prostoriju. Njegov dugi korak bio je elegantan i tih. 

"I ja sam ti rekla da ćeš pojesti vlastita muda", prekinula ga je Alex bijesno i protisnula jedno tiho Pomozi mi upućeno Lexi. Lexi je pogledala u nju pa odvojila sasvim dovoljno vremena da pogleda nestašnog Vitalija kojeg je krasila tako ogromna količina muške moći i seksualnosti da je ostala bez daha. Pitala se kako je Alex mogla ostati imuna na taj splet čari i šarma. 

"Što ste imali u planu danas raditi?" pitala je Lexi. 

"Ništa", rekla je Alex brže, a Vitalij je gotovo u istom trenutku rekao: "Sve." 

"Onda ćete ovako", Lexi je svakoga ozbiljno pogledala, "Alex će otići na svoju stranu da radi ništa, a ti, Vitalij, otići ćeš na svoju stranu i nećeš smetati Alex dok radi ništa."

"Bit će joj dosadno", kazao je kao da se podrazumijeva. 

"Bit će mi super", Alex ga je ispravila i ustala se s kauča. U prolazu je podignula kažiprst prema Vitaliju i zaprijetila: "Razbit ću ti dupe." 

"Ljepše batine ne bih dobio ni od koga", zapjevušio je za njome. Također, gledao je dok je ta mlada žena izlazila iz dnevnog boravka i nestala u dugačkom hodniku. Sveti Bazilije, ta žena imala je tako mačkasti hod da je namjerno ispoljavala svoje bokove i onu slasnu, oblu guzu u tim uskim trapericama. Sline su mu počele curiti kao u Pavlovljevih pasa. 

"Ponašaš se kao dijete", Arkadij je konstatirao na putu iz kuhinje. "Pusti ženu na miru. Kao uš si dosadan." 

"Ma vidi tko mi to kaže", Vitalij je pošao za njime. "Ti Lexi nisi ostavio na miru otkako si je prvi put vidio. Uvijek sam se pitao kako bi izgledao tvoj put da te je Chris prijavio što je dobio batina, a Lexi zbog uznemiravanja. To je, ipak", značajno je pogledao u svog brata, "malo gluplje ponašanje." 

"Moja Bezimena zna da joj ja ne bih naudio." Arkadij se široko i zločesto osmjehnuo svojoj zaručnici. 

"Tako je, zato je i pucala u tebe kad si joj provalio u stan." Arkadiju ništa nije moglo uništiti raspoloženje pa čak ni dosadni Vitalij koji se nekako uspio useliti u njegov novi dom. Arkadij je gledao u Lexi dok je ona odgovarala na mailove i pritom joj osmijeh nije silazio s usana. Prodaja Bezimene bila je rekordna u zadnjih pola godine. Još uvijek su postojale liste čekanja, a lista njezinih neprijatelja i ljudi koji su odnekud dolazili i izmigoljavali iz rupa se polako, ali sigurno smanjivala. Imala je savršeno zaleđe njegove obitelji, njega samoga i, ono najbitnije, glavni negativac bio je mrtav. 

Tako je. Antolij je mrtav. 

Tko je odgovaran za njegovu smrt, nitko ne zna, a nitko se time nije ni bavio. Otac se kunio da nema nikakva saznanja i, neka je proklet, ali Arkadij mu je vjerovao. Kosta se nije ni trudio da istraži, a Vitalij je rekao da ima bitnijeg posla - ganjati Alexinu guzu po New Yorku. 

Konačno, život mu se vratio u ludu normalu i bilo je bolje nego ikad prije. Kupio je stan koji su počeli opremati sa svim stvarima za zajednički život i stvaranje obitelji. Stan je bio na Manhattanu i sav je bio u staklu. Staklo se protezalo kroz sva tri zida dnevnog boravka s velikom terasom koja je sadržavala jedan veliki stol i mnogo zelenila. Predivan pogled pružao se na Central Park oduzimajući dah svakom izlasku i zalasku Sunca. Stan je imao jednu ogromnu spavaću sobu i nekolicinu manjih, ali nimalo loše opremljenih gostinjskih soba - pet njih koje su mogle ugostiti i njegovu obitelj i njezine prijateljice. Jedna dječja soba bila je nešto manja, ali nije joj nedostajalo šarma. Ona je bila ona soba koja je Lexi osvojila i zbog koje pristala na kupnju.