Bezimena

14.

Dobila sam. ;)

"Mora da se jebeno šališ!" opsovao sam i razdrapao poruku koju mi je ostavila na otoku u kuhinji. I još taj jebeni smajlić koji namiguje. Je l' se može namjerno izazvati menstruacija? Kako živimo u suvremenom dobu, kladim se u lijevo jaje da je to namjerno napravila. 

I što da ja sad radim? 

Dosta mi je bilo drkanja, a igračke nikad nisam koristio. Sjećam se da su se Kosta i Vitalij nešto raspravljali oko fleshlight igračke. Ja sam smatrao da mi to ne treba i kad sam to rekao, a bilo je nešto u smislu: "Što je, pičke? Nema prave pa ćete jebati silikonske?", znao sam da to nisam trebao reći. Evo sad mi se obilo o glavu. 

I to ću staviti na današnji raspored. Posjetiti seks-shop i pregledati njihov asortiman. Možda nađem štogod prikladno za Bezimenu. Kakve krznene lisice ili umetak za guzu. Smiješak mi se sam raširio licem. Itekako bih joj volio staviti umetak. Možda da joj kupim i kakav stimulator za klitoris. Bože sveti, zapalila me sama pomisao što bih sve mogao isprobati na njezinom tijelu. 

Je l' to previše uvrnuto? Bolesno? Izopačeno, možda? 

'Ko ga jebe, meni se sviđa, a sviđat će se i Bezimenoj. 

Kad sam obavio doručak, a prešlo je već podne, u imeniku sam potražio tjelohraniteljev broj. Bezimena mi nije ostavila svoj broj, a ja nisam planirao cijeli dan čamiti u stanu i čekati nju da dođe. Fino ću nam rezervirati stol u nekom restoranu, naručit ću cvijeće u njezin stan, a nju ću ipak navečer sačekati da dođe. Tjelohranitelj mi se nije javio. Naravno. 

Ako je ona dobila, ja nisam dobio ama baš ništa, a svi znamo da u vezi treba biti ravnoteže. 

Nisam znao kad će se Bezimena vratiti niti hoće li njezin tjelohranitelj banuti, zato sam se dao u akciju. Prvo sam rezervirao mjesto u lijepom, otmjenom i relativno skupom restoranu. Izričito sam tražio mjesto kraj prozora jer sam volio promatrati grad, pa čak i New York. A osim toga, mislim i da bi i Bezimena voljela gledati ono što joj se nalazi ispod nogu. 

Taj uzvišeni ego treba hraniti svime, ne samo spermom. 

Potom sam obio bravu na vratima njezine sobe. Reći ću samo jedno: Vitalij me tome naučio. 

Kad sam ušao unutra, iznenadio sam se jednostavnošću i... Pa bilo je sve jednostavno. Veliki kraljevski krevet s baldahinom bio je na sredini sobe. Baldahin je bio zavezan za sva četiri stupa, krevet složen, posteljina zategnuta. Mogao sam svašta iščitati samo iz njezine intime. Moja djevojka je jednostavna cura koja voli otmjenost i lijepe stvari. Soba je odisala nevinošću i bijelom bojom koja me ostavila bez daha. Veliki prozor je činio pedeset posto sobe i ostavio bez teksta. Dva zida su bila prekrivena staklom, a spektakularan pogled pružao se na New York. Moja prethodna izjava da je voljela gledati stvari koje joj se nalaze ispod nogu sad se preinačila u to da voli gledati ono što joj je pruženo na dlanu. 

Već sam zamišljao kako su svi prozori otvoreni, a blagi povjetarac oplahuje baldahin u kojem smo skriveni dok vodimo ljubav. Napalio sam se. 

Predivan, predivan, ma tako divan pogled pružao se na Central Park. Mogao sam samo zamišljati kako taj pogled postaje senzacionalan navečer kad se upale sva svijetla, ali obećao sam si - vidjet ću. Pogled iz moje sobe nije bio ovakav i namjeravao sam ga zamijeniti ovim. Useliti se u njezinu sobu nije bila loša pomisao, ali to ću morati odraditi jako dobro, prečicom doći do svog cilja. 

Dobro. Okrenuo sam se oko sebe. Trebam li joj krevet posuti ružama? Ne, posut ću ga nečim drugim. Osmijeh mi se sam izvio. 

Potom sam potražio njezin ormar. Ili plakar. Ostao sam bez teksta i promrmljao sebi u bradu: "Nema se što žaliti da nema što obući." Plakar je bio pun, ogroman. Svakakva odjeća, svih dezena, tkanina i oblika. Nisam se previše zadržavao na odjeći koju ću i ovako skinuti s nje pa sam potražio njezino donje rublje. Želio sam vidjeti s čim moja djevojka raspolaže.