Bezimena

15.

Ponovno sam nam zakazao večeru. U istom restoranu, u isto sati, samo osam dana poslije. S ove večere se ne bude mogla izvući. Mjesečnica joj je prošla, tako da je bila sasvim podobna da je napunim. Izazivala me pomisao mene u njoj, a još više me intrigiralo to što sam je namjeravao oštetiti za sve njezine političare i ostale sponzore. 

Ima mene i ja sam joj čist dovoljan da je držim zadovoljnom. Uvjerila se pred koji dan da može pušiti i gutati, tako da s ostalim primanjima i izdacima neće biti nikakvog problema. Radovao sam se tome k'o beba zvečki. 

Kakav je odnos bio između nas nakon njezinog prvog dana mjesečnice? 

Poboljšan. To je dobra riječ koja opisuje stanje između nas. I dalje je bila čangrizava i frustrirana jer sam pokušao doći do informacija gdje radi i koji joj je primarni posao, a ona je vješto izbjegavala odgovore i preokretala temu. To mi se nije sviđalo i često sam u ovih tjedan dana htio posegnuti za telefonom i ponovno uposliti Kostu, ali natjerao sam se da budem strpljiv, da čekam pravo vrijeme kad će se otvoriti. 

Ostao sam uz nju nakon onih informacija koje mi je Kosta dao, tako da me svaka iduća istina nije mogla otjerati. Naravno, ako njezini sponzori budu imali išta protiv toga, zaboli me kita za njih, a njih će sačekati šaka u nos. Kraj priče. 

Pronašao sam si odgovarajuće odijelo, a platio sam ga kao da je imao skrivene džepove prepune zlata. Zavezao sam jezik da ne počnem s gunđanjem i Lexi obavijestio da ide sa mnom na večeru. Poslao sam joj poruku. Njezin odgovor nije stigao odmah, a kad je stigao, osjetio sam onaj žalac nemilosrdnog divljenja i sreće. Ako će mi svaka njezina poruka ovakvu radost i ushićenje donesti, želio sam da me zatrpa porukama. 

Bezimena: Jednu obavezu imam tada.

Ja:Znam da ti je raspored pretrpan do sudnjeg dana kad sam ja u pitanju, ali oslobodi ga i ideš sa mnom na večeru, Bezimena. 

Trenutak mi je trebao da smirim svoj bijes. Želio sam s njome ići na večeru i definitivno ću je odvesti na večeru pa taman je morao prebaciti preko ramena i takvu uvesti u restoran. Njezina obaveza će si tu večer sama morati izdrkati kurčić jer ja više nisam imao strpljenja, a ni volje da svoju djevojku dijelim s nekim tko ju ne zna poštivati i čija je savjest crnja i krvavija od moje. 

Bezimena: Ovu obavezu ne mogu otkazati, Arkadij. Morat ćeš nekog drugog izvesti. 

Ja: Morat ćeš ti meni popušiti kurac. Što kažeš na to? 

Bezimena: Kažem da si vulgaran. 

Ja: Ja vulgaran? Koješta, srećo. Još ti jednom kažem, a imaš i dokaz, oslobodi svoj raspored, neka te netko zamijeni. Vjerujem da ima još voljnih djevojaka koje bi rado uskočile umjesto tebe i odradile posao. Ti si moja djevojka, a ja sa svojom djevojkom želim izaći na večeru. 

Prošlo je neko vrijeme prije nego što mi je vratila odgovor. 

Bezimena: Shvati, idiote. Ne mogu ovo nikako izbjeći. 

Ja: Onda ubaci i mene, što god da je u pitanju. Ako je kakvo jebanje u pitanju, budi sigurna da ću jebaču slomiti i ruke i noge. Završit će čovjek na traumi, sastavljat će ga kao puzzle i još će im nedostajati dijelova. 

Bezimena: Ne znaš na što pristaješ.

Ja: Boli me kurac. Izvoli se nacrtati kući jer te želim jebati. Zločesta si, anđele, bila. 

Bezimena: Onda za subotu pripremi svoje najbolje odijelo koje imaš jer ako me obrukaš, krvi ću ti se napiti kroz najtanju slamčicu. I, Arkadij, ...