MIRIS TIŠINE

COCOON

(ili od gusjenice do leptira)

Zahvalna na još jednom preživljenom danu
okrećem se prema samoj sebi
i stavljam točku na kraj
nenapisane rečenice.
Neizgovorene riječi ne bole,
neispaljeni metak ne ubija,
tišina ne može ugušiti svjetlost.
Krijesnica u noći
iskričavim nastojanjem
pokušava mi vratiti vjeru,
nadu i ljubav u sve ljude na svijetu,
al' to tako jednostavno ne ide.
Slučajan susret na nekoj još slučajnijoj rubnoj crti bojišnice
dvije tri utješne riječi s ciljem
duhovne obnovljivosti
samo su strijele odapete u prsa
i ja se izgubih prostorno u vremenu.
Zahvalna na još jednom danu
sa svim njegovim darovima
slavim život koji prolazi.
Probdjevena noć produžit će život leptiru
a sutra će u svemiru opet sve biti isto.
I kad me pitaš kako sam
ja neću izaći iz svoje kukuljice
i neću ti dozvoliti
da me spretno uvučeš u svoju
crvotočinu priznanjem.
Puno je noći ova duša proplakala
i nije spremna za još jedan potop.
Mrvim pijesak međ' prstima
i nokti mi krvare od razbijenih krhotina
propale iluzije ali ne dam se!
Život je previše kratak za dušolomca
sa prekrasnom maskom na licu
koji u svojoj ruci nosi nož
u namjeri da mi opet srce raskomada na dijelove.
Skupljena na hrpu, odižem skute po milijunti put, opet iznova
i visoko uzdignute glave lažem da je u redu baš ovako kako jest,
a neka djeca plačući dozivaju svoje majke
i umorni starci kopaju po kontejnerima
tražeći svjetlost na kraju tunela.
Druga je stvarnost okosnica univerzumu
i moja ljubav prema tebi nema ništa s tim.
Otplesat ću daleko i ove noći, što dalje od tebe
i voljeti te na hladnom jastuku
gdje su umrtvljene emocije svjedok da si i ti mene nekad volio.
Nekad je svijet bio lijepo mjesto,
a sad mi je tek usputna stanica koja vodi do konačnog kraja.
Na putu zahvaljujem još jednom danu
koji me učinio čvršćom i jačom
i opet mi, još jednom pokazao
da mogu bez tebe.
Mogu živjeti. I lagati samu sebe
osuđena na smrt bez mogućnosti pomilovanja.
Noć. Nož. Moć. Nemoć. Krik. San