NADANJE

14 1 0
                                    

Nabirem se
ukrućena
usred vremenskog vrtloga
koje mi se sekundama
cijedi niz prste
ostavljajući ljepljiv trag
slatke emulzije
na zapešćima.
Prolaznost boli.
I ne boli.
Lijepo je znati
da smo bili jednom
nekada
nekome
nešto.
Divno je
evocirati
uspomene
koje ne blijede
zarobljene u vremenu
bezglavo jurećem
prema naprijed.
Bez zaustavljanja.
Prekrasno je
nadati se
ponovnom
susretu
i nadu njegovati
suzama
mislima
ljubavlju
da nam
bar ona
ne uvene.

MIRIS TIŠINEOnde histórias criam vida. Descubra agora