MIRIS TIŠINE

PUTUJEM

Neću te čekati, ti samo budi.
Kava se hladi i prolazi život.
Sitnice su lijepe i one nas čine
što ne probaš sam, o tome ne sudi.

Još jedan list okrećem vješto,
odlazim sama okrenut se neću.
U oku suza šutjet će o tom
koliko me boli ostavit mjesto.

Duša mi plače i srce stenje
jer život moj se dijeli na pola,
koliko sam slaba pokazat ti neću
osmijeh je moj težak k'o kamenje.

Put me moj zove i duša sanjara
kofer u ruci sa suzom u oku
ti nećeš vidjeti tugu moju
jer sam tek obična skitnica stara.