MIRIS TIŠINE

VRATI SE

Bez tebe ili s tobom
posve je svejedno.
Jednako boli tišina
vakuum
beznadežan dan
potkresanih krila.
Stremljenje k visini
anđela slomljenog u letu
krik ranjene ptice
vapaj vode što se ušću sprema .
Sve ima svoj početak i kraj
osim nade.
Zlatna sredina, ni gore ni dolje
lijevo ni desno.
Na vrhu pjevaš, čamiš na dnu.
Tu si, a nisi tu.
Tako blizak, a negdje si daleko.
Lutaš ...
Ploviš neistraženim morima
nerazgovjetne mi riječi
svemirom šalješ.
Oštricom noža, britko
zadireš u sivu tvar
i vješto ubijaš dan.
Razvodnjene misli
hrabrim vinom
i čeznem za zlatnom sredinom.
Probudi se, nasmiješi
vrati s dalekog puta
i moje srce stisni
Ispod svojeg kaputa.