MIRIS TIŠINE

PUSTINJA

Hoćemo li se čekati
Ili ćemo dopustiti
vrelom pustinjskom pijesku
da prekrije naše usijane glave
otežale od neizgovorenih emocija?
Hoćeš li dozvoliti
da me uguši vrijeme
ili ćeš me podići sa dna
ravno na svoje uskucalo srce,
stisnuti na grudi poput zavežljajčića
i nosati svud sa sobom?
Hoćeš li moja pitanja
napokon prekinuti poljupcem
i dati mi sve odgovore
koje sam tražila godinama lutajući pustinjom?
Hoćeš li biti moje svjetlo u mraku
i tiha noćna muzika što sjeda na dušu
k'o mlada pastirica na proplanak?
Hoćeš li dodirom prekinuti agoniju
i neizvjesnost u kojoj se grčim od čekanja
da me tvoje ruke ponovo zagrle?
Hoćeš li moći odgovoriti mojem htijenju
ili ćeš me jednostavno obmanuti bacajući mi prašinu u lice,
nestajući u mraku
koji si za mene umjetno stvorio
da ne gledam uplakana kako odlaziš i ovaj put?