MIRIS TIŠINE

LJUBAV VIŠE NIJE OVDJE

U nemoći
noćne samoće
umorilo me čekanje.
Punih ruku ljubavi
treperećeg srca
i nade
ne primijetih
kako mi lice prekriše bore
a na kosi siva boja
sa srebrom se igra.
Prolaze dani
užurbano k'o vojnici
ja nemoćna čekam
tvoj iznenadni dolazak.
Nenajavljen baneš
kroz lavež pasa
lomiš noć na pola
i gužvaš svilu poda mnom.
Umorna sam, mili ...
Umorna od mrvica
kojima hraniš svoj ego
i tijelo gladne ptice.
Zamahnut ću krilima
vinuti se put neba
jer ovdje više
nije moj dom,
ne pripadam ovdje više,
a i ljubav je naša davno
promijenila adresu