MIRIS TIŠINE

POSRNULA STVARNOST

Uljuljanim mislima
tvoje je postojanje
putokaz u dan.
Šaroliko društvo
i jutros mi prave
skice iz života
o kojem
razmaštavam
posrnulu stvarnost
i u nastojanju
da proniknem
u onu sebe
u kojoj si
živa slika
i smisao
mojeg postojanja
grlim slani zrak
i opijajući
miris boli.
Sa zvonika
Hvara grada
zvono zove jutro
a ja bih još malo
putovala kroz snove
u kojima
ti i ja
prekrajamo sudbinu,
pokazujemo srednji prst
običnom životu
i udišemo
čistu, nepatvorenu
ljubav.
Uzalud.
Sve je uzalud.
Novi dan se rađa
i sunce ulazi
u moje prazne zjene.
Katapultirana u dan
tražim smisao
postojanja.
Posljednje sjene plešu
umirući
i započinje još jedno
poluvrijeme
nedostajanja.