MIRIS TIŠINE

SRIJEDA U SUNCU

Veče je, a sunce još uvijek piči
na dan ovo predvečerje liči.
U oku je plam, u zraku je sol
zaboravi čovjek na svaku bol.

Osunčaj nekome svaki dan
nek zimi ne bude studen, sam.
Sjeti se ljeta kad čopi te sjeta
prošeći mislima od sunca vrelim
slušaj me dobro i prati moj glas
jer samo dobro ja ti sad želim.

Nije mi ovo večer za lom
al' dobro znam što ću sa njom.
Podižem glavu veselo, vedro
sunčana noć je dar kao srebro.

Uživam svaku sekundicu dragu
veselim joj se k'o najvećem blagu.
Ujutro tužna, tmurna i sjetna
ove sam večeri posebno sretna.

Stiglo je sunce i domu mom
osvjetlilo obraz od suza mi crn
poneki dani počinju loše
pa umjesto ruže uhvatiš trn.

Divan je danas, predivan dan
vjerujem da će i sutra bit isti,
ako sve je tek tlapnja i san
ja se nemam zbog čega gristi.

Sve što sam htjela, to sam si dala
i mirno privodim srijedu svom kraju.
Sutra uz kavu i malo sunca
probudit ću se u svome raju.