MIRIS TIŠINE

KNJIGO, PUSTI ME DA SANJAM

Uljuljkujem se u namjeru
i levitiram iznad umornog tijela
lakoćom razigrane čigre.
Duša mi je lepršava djevojčica.
Knjiga bi se čitala
i zove se u moje naručje,
ali ne prolazi joj pokušaj
da me istrgne iz misli
uljuljkanih u namjeru
materijaliziranja
jedne male plaže
i sutona umotanog
u krvareće sunce,
tamo negdje gdje dijelila se sreća,
a ljubav je postala aksiom.
Ako je ovo pjesma
ja sam usnula pjesnikinja
miljama udaljena od stvarnosti
u kojoj pun mjesec plače
nad usnulim gradom
i obasjava korake
posrnulom čovječanstvu.
Cirkuska plesačica
sanja svojeg klauna
i mrvi noć neumornim rukama
spremajući zavežljajčiće
pune uspomena u svoje
prazne džepove.
Život je tek humoreska
u kojoj smo se slučajno zatekli
bez mogućnosti izbora.
Ja sanjam jer je tako lakše
preletjeti galaksiju u jednom trenu
i spustiti se tamo gdje pripadam.
Tamo gdje su ljubav i sreća.
Zajedno.