MIRIS TIŠINE

CRTICA O LJUBAVI

Rekli su "šansa će se ukazati kada se odlučiš boriti"
Prerasla sam ja borbe sa vjetrenjačama i pokušaje da ni iz čega stvaram čuda. Ja sam samo sjena prepuna uspomena koja još uvijek čezne i pati i voli i čeka. Čekam da se dogodi čudo, a dok čekam prolaze ljudi. I vrijeme. Život prođe kroz zatalasano polje mojih nadanja u kojima se sakrila mrvica vjere da možda ipak jednom uspijemp prevariti usud i spustimo ruke jedno na drugo, savijemo negdje jedno sretnije gnijezdo u kojem smo sami, nas dvoje, daleko od stvarnosti.
I opet, kao i svake noći, dogorijeva zadnji plamičak svijeće, a ja u hladnoj noći sanjam tvoje tople ruke, u bolno praznoj sobi udišem nepostojeći miris tvojeg parfema i s lica brišem bisere koji klize u nepovrat, dozivajući izgubljenu sreću. Duša nijemo vrišti, uzdrhtala od boli, hraneći se uspomenama. Nož u srcu i vatra u grudima. Još jedan bezizlaz u središtu labirinta. Još jedna nesanica ispunjena prazninom. Škripanje snijega pod teškim stopama, lavež pasa u noći odjevenoj u neprozirno ruho i ja. Tišina se vraća još tiša i zlokobnija. Strepim. Sanjam. Želim. Čekam. I prođe život, ali ljubav ne.