MIRIS TIŠINE

DAN KOJI NISAM ŽELJELA

Danas nije dan za sreću.
Danas biram ne - sreću,
sjetna, tužna i sama.
Verem se po kamenju
svjesno parajući kožu
do bolne neprepoznatljivosti.
Oštar rez, tupa bol i krik.
Bakreni miris svježe krvi
puni mi nosnice
donoseći zadovoljštinu.
Samokažnjavanje
kao nagrada
za uživanje u životu.
Izvorište sreće
nadomak je izvoru tuge.
Stvar je u percepciji
naše stvarnosti.
Kaotično nabacujem boje
dodavajući začine
opustjelim mislima
na hladnom kamenu.
Sama stojim na vrhu litice.
Vinem li se u visine
ili izaberem
pad duboko dolje,
svejedno je.
Na kraju leta ostat ću
tek leš od žene
koja te je voljela.