MIRIS TIŠINE

BAJKA U BOCI

Misli mi se namataju
u klupko
nesputane stvarnošću,
povjetarac u kosi
pleše tango
s mokrim uvojcima,
a gdje si ti
da moj običan dan
samo jednim pogledom
pretvoriš u bajku?
Plažno jutro.
Sol na mojoj koži
netopiva je na suncu.
Sposobnošću ugađanja
sebi
uz malo morske muzike
raspršene u burnome danu
prišit ću zakrpu
na rasparano nedostajanje.
Ishlapjet će more,
zategnut će mi se koža
kao i svaki put
od ljubovanja s morem.
Misli mi
ni vrijeme ni mjesto
sputati ne mogu.
Ne dam te!
Sebično zadržavam
uspomene
tijesno vezane uz tebe
izmišljenog
samo za mene,
na kraju života,
na rubu svijeta ...
na početku
ljubavi ...
u boci vječnosti ...