Mercy | Filip Kostić |

4.

Filip Kostić

"Filip, ne zajebavaj. Spremaj se.", Ante mi je bacio traperice i majicu na krevet. "Ma šta je tebi? Ne idem nigdje.", odmahnuo sam glavom, pa nastavio tipkati po mobitelu. "Ideš! Rezervirao sam stol i rezervacija neće propasti samo zato što si ti papak."

"Zašto sam ja papak?", podigao sam obrvu, pa se podsmijehnuo. "Jer ne želiš ići u kafić u kojem radi djevojka koja ti se sviđa.", nasmiješio se. "Ma ko se meni sviđa? Ne pričaj gluposti, ja samo ne želim ići.", slegnuo sam ramenima.

"Ako ne odeš, prestajemo pričati.", Ante mi je zaprijetio prstom, a ja sam prasnuo u smijeh. "Šta smo u prvom osnovne?, "Ozbiljan sam.", promrmljao je. "Dobro Antiša ajde, tebi za ljubav.", ustao sam se s kreveta, a on je pljesnuo rukama kao malo dijete.

Obukao sam crne traperice i crnu majicu dugih rukava, jer nisam dobre volje. I inače se oblačim ovisno o raspoloženju.
"Šta je tebi netko umro?", Ante me upitao kada sam ušetao u boravak. "Ne seri.", promrljao sam, pa sjeo na kauč jer se Delia još uvijek sprema.

"Jesi uzbuđen?", Ante me pogledao, a ja sam podigao obrvu. "Dobro, šta je tebi?,"Pa ideš vidjet malu!", viknuo je. "Ti stvarno nisi pri sebi.", odmahnuo sam glavom, hoće li ovo ludilo ikada prestati? Mrzim kada me se tjera na nešto, a Ante upravo to radi.

"Jeste spremni?", Delia se stvorila ispred nas. "Ajme, kako si lijepa!", Ante ju je odmjerio od glave do pete. Pa, može se reći da dobro izgleda.

**********

"Večer!", Ante je viknuo, ušetali smo u kafić i naravno, ja sam pogledom tražio Hanu. To inače ne radim.

"Večer!", Hana se probila do nas i pokazala nam naš stol, sjeli smo i naručili pića. Ante i ja pivu, a Delia naravno neki koktel kojem ime ne znam ni izgovoriti.

"Baš je lijepa.", Delia je rekla i ja sam kimnuo, stvarno je. "Izvolite!", Hana nam je donjela pića, a mene je zasmetala njena crna haljina. Preuska je. "Pića su na mene, Filip, hvala za jučer.", nasmiješila se.

"Ma nisi normalna, ne može!", Odmahnuo sam glavom, "Može.", slegnula je ramenima. "Ma ne može!", ustao sam se sa stolice, a ona se počela smijati. "Sjedaj dole, ajde.", otišla je za šank smijući se. Kako ona mene zajebava!

"Ne mogu vjerovati, pa ona tebe vrti oko malog prsta.", Ante umire od smijeha, "Ante, ne seri.", suptilno sam mu pokazao srednjaka, zadnjih par dana sam samo ja predmet sprdnje i poruge.

Otpio sam gutljaj pive, pa pogledom pratio Hanu, približavala se stolu punom dečkića. Al baš dečkića, njeno godište. "Filip, oči će ti ispast.", Ante me trknuo laktom. "Ovi kreteni su svršili kad je došla do stola.", preokrenuo sam očima.

"Sad si i ljubomoran! Ma to je to, stvoreni ste jedno za drugo.", Odlučio sam ne više slušati Antu, jer sam zaključio da mi samo diže živce. Ustao sam se od stola i krenuo prema šanku.

"Jel imaš problema s onim dečkima?", upitao sam, pa se nalaktio na šank. "Nemam, ne brini.", nasmiješila se. "Sekice!", neki muškarac je stao tik do mene. "Hej, zar nisi ti s Bellom kući?", upitala je, valjda joj je to brat. "Evo baš idem po nju, pa sam odlučio navratiti da te pozdravim. Ali, vidim da imaš društvo, pa neću smetati.", suptilno me pogledao, a ja sam podigao obrvu.

"Ajme, kako sam nepristojna. Braco, ovo je Filip, on me dovezao doma jučer.", Hana se nasmiješila, a ja sam se rukovao s njenim bratom, "Marko, drago mi je. I hvala što si je dovezao kući.", nasmiješio se, onako od srca. "Ništa, ja idem. Bok, Filipe!", mahnuo mi je, kao i ja njemu.

"Filip, ne brini se toliko za mene, ako ću imati bilo kakvih problema danas, obratit ću se tebi.", Hana me malo zatekla, zar se toliko osjeti moja zabrinutost?
"Odvest ću te kući nakon što završiš.", rekao sam, a ona me zbunjeno pogledala. "Ali tek je 21!", počela se smijati. "Ako odem prije, vratit ću se po tebe u 1. Ne možeš ići kući sama.", odlučno sam rekao.

"Ali Filip-", "Nema ali, Hana!", oštro sam rekao, a Hana se trznula. No, krasno Filipe. "Nemoj se derati, molim te.", spustila je pogled, ima pravo, nadglasao sam glazbu u kafiću. "Oprosti, malo me ljutiš.", protrljao sam lice rukama.

"Oprosti, nije mi to namjera. Moram ići.", Hana je pokazala na nove goste koji su ušetali u kafić. "Ajde.", gledao sam je kako prilazi stolu, pa šta je meni? Tu se derem na nju kao neka budala i još joj naređujem, kao da smo zajedno.

Pomiješani su mi osjećaji, zar ovako izgleda kada vam se netko sviđa?