Mercy | Filip Kostić |

22.

Hana Zara Anić

"Šta radite ovdje?", povukla sam golupčiće u zagrljaj. "Mijatu je sutra rođendan, zvao nas je da dođemo.", Ante se nasmiješio. "Baš mi je drago što vas vidim.", zagrlila sam ih još jednom, falili su mi ovih dva mjeseca.

"Idete kod mene?", upitala sam, "Idemo se prvo prijaviti u hotel, pa nam pošalji adresu.", Delia je rekla i ja sam kimnula. "Čuo sam da si vidjela Filipa.", Ante je promrmljao. "Da, jesam i nije baš dobro završilo.", nervozno sam se nasmiješila.

"Želio sam mu reći da si ovdje, al mislim si koga jebe.", možda bi sve bilo u redu da mu je rekao. A možda i nebi. "Ne znam šta da ti kažem, ali upoznala sam Mijata i Vedranu. Mijat mi se čini jako drag, s Vedranom nisam baš pričala.", nasmiješila sam se.

"Ma Mijat je super, stvarno. Uopće ne znam kako on i Filip održavaju prijateljstvo, potpuno, ali potpuno su različiti!", Ante se počeo smijati. "Da, Mijat je tako miran i tako je dobar, a ovaj je divlji.", Delia je odmahnula glavom.

"Dobro ribica, vidimo se kasnije.", Ante i Delia su me još jednom zagrlili, pa krenuli svojim putem. Veselim se druženju!

Filip Kostić

"Aha, ja sam hotel po novom?", preokrenuo sam očima. "Ne, stvarno idemo u hotel.", Ante se počeo smijati. "Pa ostanite kod mene.", rekao sam, iako volim biti sam. "Ma ne, rezervirali smo već sobu.", odmahnuo je rukom.

"Jeste vidjeli kako je lijepa? Čak i s tom kratkom kosom!", morao sam komentirati. "Znamo zlato koliko je lijepa, mi smo nastavili druženje s njom kada si otišao.", Delia se nasmiješila.

"Koji sam ja kreten, ajme.", uzdahnuo sam, kakva god da je, ona je žena mog života. Koju bi u istom momentu ljubio i najradije zadavio. Jao, kako mi diže tlak. I sve ostalo. "Filip, nastavi dalje. Ona već je.", Ante me potapšao po ramenu.

"Kako to misliš?", podigao sam obrvu. "Prestala je pričati o tebi, mislim da je to prvi pokazatelj. Više nije dolazila uplakana kod nas i nije ispitivala kako si. I najvažnije, izbrisala je sve vaše slike i tvoj broj.", svaka riječ me pogodila u srce.

"Ja nisam izbrisao njen broj, ni slike.", protrljao sam lice rukama. "Gotovo je, Fićo. Pusti je.", zar i ti, Delia?, "A ne, nije gotovo. Nema šanse.", odmahnuo sam glavom.

"Filip, molim te-", "Ma nema šanse Ante, skoro mi je srce stalo kada sam je vidio. Nikad u životu mi se nije to dogodilo.", ustao sam se s kauča, pa zgrabio mobitel sa stola.

"Šta radiš sad?", Ante je uzdahnuo, "Ništa, šta ne smijem koristit mobitel?", počeo sam se smijati. "Filip, ona te više ne voli.", Ante, kad bi samo znao koliko tvoje riječi bole.

"Pa, nije mi nikad ni rekla da me voli.", slegnuo sam ramenima.

"Rekla je nama."

***********

"Filip, dosta je.", Mijat mi je uzeo bocu iz ruke, a ja sam izbacio donju usnicu. "Pa daj, nisam još ni pripit.", promrmljao sam. "Filip, ovo ti je već sedma piva.", uzdahnuo je.

"Stari, dosta je.", Ante me trknuo laktom, a ja sam se počeo smijati. "Pa ne može mene srušiti par piva, šta vam je!?", "Hoćeš da te odvezem kući?", pita Delia.

"Sam ću se odvesti, nekad.", slegnuo sam ramenima, ja stvarno mogu puno popiti u uopće mi nije jasno oko čega se brinu. "Idem ja malo na zrak.", zapalio sam cigaretu, pa se ustao od stola i krenuo prema izlazu.

"Hoćeš da idem s tobom?", Ante je viknuo, "Ne treba!", izašao sam van iz kluba, pa izvadio mobitel iz džepa i nazvao Hanu.

"M-molim?", promucala je, pospanka. "Pa nemoj mi reć da spavaš?", nasmiješio sam se sam sebi. "Filip, 3 ujutro je, normalno da spavam. Moram biti na faksu u 8.", rekla je.

"A jel bi se spustila pred zgradu za 5 minuta?", zagrizao sam usnu, "Filip, vani je minus, ne pada mi na pamet.", "A molim te, neću te dugo smetati."

"Dobro, poslat ću ti lokaciju.", uzdahnula je, "Odlično, brzo sam.", poklopio sam, pa ušao natrag u klub i pronašao stol. Navukao sam jaknu i zgrabio cigarete sa stola.

"Gdje ćeš ti?", Ante me uhvatio za nadlakticu. "Doma.", slegnuo sam ramenima, zaustavio bi me da sam mu rekao kuda stvarno idem.

"Ja ću te odvesti.", kaže on, "Ma nema potrebe, mogu ja.", "Sigurno?"

"Sigurno."