12.

528 29 11
                                    

Filip Kostić

"Ja odustajem, prošla su već dva sata.", zaustavio sam se nasred shopping centra. "A daj Filip, još malo.", Hana me uhvatila za ruku, pa me povukla prema dućanu.

"Šta je meni ovo trebalo?", promrmljao sam dok je ona razgledavala, "Šta želiš za Božić?", okrenula se prema meni, "Ništa, a ti?", podigao sam obrvu.

"Ne može ništa! Odaberi nešto!", zacrvenila se u licu, valjda je ljuta. Pa zašto je ona ljuta? Ja bih trebao biti ljut, šeće me već dva sata ko majmuna!, "Hana, smiri se.", promrmljao sam.

"Dobro, sama ću nešto smisliti.", uzdahnula je, pa uzela par mirisnih svijeća s polica i krenula prema blagajni. Žene.

Nakon što je platila, izašli smo van iz dućana i krenuli prema izlazu.

"Hej, vas dvoje!", netko je viknuo i ja sam se okrenuo spreman da poludim i izlječim svoje frustracije na budali. "Ajme, koji pogled.", Marko se počeo smijati, jao. "Gdje ćete vi?", njegova cura je upitala, pa zagrlila Hanu.

"Obavili smo kupnju poklona, idemo doma.", Hana se nasmiješila, a ja sam se upoznao s Markovom curom. "Hoćete s nama na piće?", Marko je upitao.

"Pa?", Hana me pogledala i ja sam kimnuo, makar mi se ne ide. Ni najmanje. Jedino s kim želim ići na pića u životu su Ante i Delia. Dobro i Mijat i Lukica. Kad smo već kod Lukice? Jel' on živ? Mogao bih ga nazvati.

"Ideš?", Hana me trknula, opet sam odlutao. "Da, da.", promrmljao sam, pa malo požurio, tko zna što su se oni dogovorili dok sam ja imao razgovor sam sa sobom.

Ušetali smo u neki kafić i prvo što sam primjetio je bila zabrana pušenja, e neće moći, "Mar-", "Marko, Filip puši, ne možemo ovdje.", Hana me prekinula, a ja sam ostao ugodno iznenađen.

"Ja to zbog Belle, i ja sam pušač, ali njoj smeta.", Marko je slegnuo ramenima, "Ma nemoj? Ako joj smeta, ne idemo na cugu.", Hana se nasmiješila, a ja sam skoro prasnuo u smijeh. Kakva mala, ljudi moji!

"Bella, dušo, možemo negdje drugdje? Filip je pušač.", Marko se okrenuo prema Belli i zagrizao usnu. "Joj, pa ne znam, zar baš moramo?", preokrenula je očima. "Uzmi ili ostavi.", Hana je promrmljala. "Dobro, ajde.", Bella je uzdahnula, a mi smo otišli u drugi kafić i sjeli za stol.

"Filip, šta studiraš?", Bella je upitala, a ja sam podigao obrvu. "Studira? STUDIRA? Isuse s kim sam ja, pa Filip igra za Eintracht Frankfurt, gdje živiš ti? Daj, ne brukaj me.", Marko se primio za glavu, a ja sam se počeo smijati.

"Joj, baš ja pratim nogomet.", Bella je rekla nakon što je naručila piće. I to ne bilo koje, već bez kofeinsku kavu, konobar je naravno odmah prevrnuo očima. Šta piješ kavu, ako je bez kofeina? Glupača. Ups, to je bilo bezobrazno.

"Filip? Marko te pitao za cigaretu?", Hana me podragala po ramenu, opet ja lutam. Moram prestati to raditi u društvu. "Da, naravno.", izvadio sam kutiju i upaljač iz džepa, pa isto stavio na stol.

"Jeste vi sada skupa ili?", Bella je upitala, a Hana je zašutila, čeka moj odgovor. Potrudit ću se da bude diplomatski. "Nismo, još. Ali ide ka tome, zar ne?", rukom sam obgrlio Hanu, a ona se nasmiješila.

"Koliko zarađuješ godišnje?", molim? Zar nije to malo nepristojno pitati? I ustalom Bella, šta te boli kurac?, "Dovoljno.", prostrijeljio sam je pogledom, ima stav kao "ja sam opasna", ali mislim da ne zna na koga se namjerila.

"Napetost, napetost... Mijenjajmo temu.", Marko se nervozno nasmiješio, on je stvarno dobrica.

"Gdje ste za Božić?", Marko je upitao, "Kući.", promrmljao sam nakon što sam otpio gutljaj kave. "Kod tebe?", nasmiješio se, "Pa da. Jesmo, jelda?", okrenuo sam se prema Hani, zašto stalno tražim njeno odobravanje?

"Jesmo, jesmo.", podragala me po ruci, a ja sam zapalio cigaretu. I naravno, ova kuja Bella je odmah počela kašljati. "Jao Hana, kako ti ne smeta to?", evo drame. "Smeta mi, ali nemam se razloga buniti. Šta bi on trebao prestati pušiti jer meni malo smeta dim?", Hana je tako jaka cura, znači divim joj se. Kako samo odgovara ovoj čegrtuši.

"Pa, Marko ne puši predamnom.", Bella se nasmiješila, a Marko taman zapalio cigaru. Znači, umro sam od smijeha. Eto ti, anakondo. Bella je prostrijeljila Marka pogledom, a on je slegnuo ramenima, "Jedna me neće ubit."

I tako, moj budući šogor je postao muškarac. Mislim da ćemo se mi dobro slagati.

************

Malo štekam s nastavcima jer imam puno posla pred Božić.

Ali eto ga, nadam se da Vam se sviđa.

•LalaIvanov

Mercy | Filip Kostić |Where stories live. Discover now