Hana Zara Anić
"Večer!", Ante i Delia su ušetali u kafić, a ja sam se nasmiješila, "Hej, cimeri! Od kud vi?", upitala sam. "Bili smo na večeri, pa sam ja predložio kavu, a gdje ćemo na kavu nego kod naše Hane!?", Ante se nasmiješio.
"A gdje je Filip?", upitala sam, nije se javio već 6 sati, "On ti je došao kući, pa odspavao, pa se otuširao, pa pojeo i otišao negdje.", Delia je slegnula ramenima. "A dobro, idem skuhati kave.", rekla sam, pa uključila cafe aparat.
Ne brine me Filip, jer očito ne brinem ni ja njega. Skuhala sam kave, pa ih odnjela Anti i Deliji za stol. "Javio se Filip, sad će doć.", Ante je rekao i ja sam kimnula, blago meni. "Ani, mi idemo sutra u toplice, mislimo smo povesti tebe i Filipa.", Delia me uhvatila za ruku kada sam krenula prema šanku.
"Dogovorit ćemo se.", nasmiješila sam se, pa se vratila za šank i oprala suđe. "Hej!", Filip se nalaktio na šank, pa se nasmiješio. "Hej.", promrmljala sam, pa obrisala ruke, "Šta ćeš?"
"Šta ti je?", namrštio se, a ja sam odmahnula glavom, "Ništa, šta ćeš piti?", "Hana, šta sam sjebao?", uzdahnuo je, pa mahnuo Anti i Deliji. "Gdje si bio i zašto se nisi javio?", možda zvučim kao ljubomorna glupača, ali ja se samo brinem. Ako smo već u ovakvom nedorečenom odnosu, trebao bi se bar javiti.
"Bio sam u dućanu i oprosti, zaboravio sam. Nisam navikao da se moram nekome javljati.", rekao je, "U dućanu? Pa bili smo ujutro u dućanu.", podigla sam obrvu. "Pa ne mogu ti kupiti poklon dok si samnom, onda nebi bilo iznenađenje!", izbacio je donju usnicu.
"Išao si mi kupiti poklon?", e pa Hana, stvarno si glupa. Napadaš jadnog čovjeka bezveze. "Pa da! I tebi i Anti i Deliji.", osmijeh mu je ukrasio lice. "Dobro, dobro.", uzdahnula sam. "Skuhaš mi kavu?", upitao je, "Sad ću.", stavila sam kuhati kavu, a on je otišao za stol.
"Hana, Filip je pristao na toplice!", Ante je rekao čim sam došla do stola, spustila sam kavu s tacne pred Filipa i počela se smijati, "Super.", "Sutra u 10 krećemo, spavaš kod nas?", Delia me uhvatila za ruku, ona je prava maza. Samo da joj je dodirnuti nekoga tko joj je drag.
"Moram prvo kući po čistu robu i badić.", rekla sam. "Ostavit ću ti ja auto.", Filip mi je predao ključeve od auta, "Hvala ti.", nasmiješila sam se i on je kimnuo.
"Idem raditi.", mahnula sam im i otišla do drugog stola. Sutra će biti zabavno.
Ja se nadam.
************
Filip Kostić
"Zašto si je lagao?", Ante je upitao čim smo ušli u kuću, "Šta sam joj lagao?", podigao sam obrvu, pa skinuo tenesice i jaknu. Blaženo bilo grijanje. "Ti, dućan, kupovanje poklona?", dok je nabrajao, ja sam prasnuo u smijeh.
"Šta, ne vjeruješ da sam sposoban za tako nešto?", izvadio sam sok iz frižidera i natočio si ga u čašu. "Nemoj je lagati, Filipe. Molim te. Ajde, gdje si bio?", Ante je uzdahnuo. "Ne lažem, Ante, stvarno sam išao kupiti poklone.", otpio sam gutljaj soka.
"Ali to uopće ne liči na tebe!", Sjeo je za šank u kuhinji, "Ne ličim ja na sebe od kad sam je upoznao.", slegnuo sam ramenima. "Ante, budi sretan i pusti ga na miru!", Delia je viknula iz boravka.
"Ako lažeš, glavu ću ti odšerafit!", Ante mi je zaprijetio prstom, što je rezultiralo mojim uzdisanjem.
Stvarno sam joj išao kupiti poklon. Zašto je to tako teško za povjerovati? Pa i ja znam biti dobar. I ja znam cijeniti nekoga, kao što cijenim nju. Uostalom, kamo drugdje sam mogao otići? Osim na kiosk. Pa ne znam nikoga ovdje. Ja možda ovako djelujem nezainteresirano i hladno, ali nisam.
Ja bih napravio sve za nekoga ko mi je drag i do koga mi je stalo.
"Filip?", Delia me prekinula razmišljanju, "Hm?", podigao sam pogled. "Znam da si mislio samo najbolje, nemoj zamjeriti Anti.", smanjila je grijanje na termostatu.
"Ma, sve u redu.", nabacio sam lažni smiješak, "Vidim da nije, ja ti vjerujem. Znam da nisi onakav kakav se predstavljaš. Laku noć, lijepo spavaj!", mahnula mi je, pa otišla iz kuhinje.
Hvala ti Delia, Ante je pravi sretnik.
************
Znači, u poslu sam do grla! Radim u uredu i trenutno završavamo sve papire za zatvaranje godine. K A O S! Danas sam radila od 7 do 20 i jedva sam sada ovo nekako napisala.
Hvala na čitanju!
•LalaIvanov
YOU ARE READING
Mercy | Filip Kostić |
Non-Fiction𝒀𝒐𝒖 𝒍𝒂𝒚 𝒎𝒆 𝒅𝒐𝒘𝒏 𝒐𝒏 𝒂 𝒃𝒆𝒅 𝒐𝒇 𝒏𝒂𝒊𝒍𝒔 𝒋𝒖𝒔𝒕 𝒕𝒐 𝒑𝒊𝒆𝒓𝒄𝒆 𝒂 𝒕𝒉𝒐𝒖𝒔𝒂𝒏𝒅 𝒗𝒆𝒊𝒍𝒔 𝒉𝒂𝒏𝒅𝒔 𝒔𝒐 𝒏𝒖𝒎𝒃 𝒅𝒊𝒅𝒏'𝒕 𝒇𝒆𝒆𝒍 𝒕𝒉𝒆 𝒔𝒉𝒂𝒎𝒆 𝒍𝒐𝒏𝒆𝒍𝒚 𝒔𝒐𝒖𝒍𝒔 𝒕𝒉𝒆𝒚 𝒍𝒐𝒗𝒆 𝒕𝒉𝒆 𝒑𝒂𝒊𝒏 Zapeo sam...