Mercy | Filip Kostić |

20.

Hana Zara Anić

"Nisam te došla uznemiravati, kunem se!", rekla sam, a on me zbunjeno pogledao, "Zašto si ovdje, Hana?"

"Ovdje ću odraditi staž i završiti faks. Došla sam prije dva mjeseca.", uzdahnula sam. "Skratila si kosu.", rekao je. "Da, jesam.", blago sam se nasmiješila.

"Filip, jesi našao stol?", neka cura je sa smiješkom došetala do Filipa. "Ne, idi sjedni.", rekao je i ona je kimnula, pa me još jednom pogledala. Nasmiješila se, ali ne onako podrugljivo, već od srca.

"Ovaj, idem ja. Bilo je lijepo vidjeti te.", nasmiješila sam se, pa krenula prema izlazu. "Hana, dođi samnom.", rekao je, a ja sam ga zbunjeno pogledala.

"E Fićo, vidi ovo- ajoj.", muškarac je došetao do nas s mobitelom, pa naglo zašutio kada su nam se pogledi susreli. "Hana, ovo je Mijat, a cura za stolom je njegova. Zove se Vedrana.", Filip je objasnio situaciju.

"Jako mi je drago, čuo sam puno o tebi.", Mijat je ispružio ruku, "Nadam se sve najbolje.", rukovali smo se, sumnjam da je Filip imao nešto lijepo reći za mene.

"Dođi s nama za stol.", Filip me uhvatio za nadlakticu, malo prejako. "N-ne mogu, moram na faks.", promucala sam, zašto je tako agresivan?

"Aha, dobro. Nazvat ću te kasnije.", rekao je, "Pa nemaš moj broj.", odmahnula sam glavom. "Imat ću, sretno na faksu.", otišao je za stol, a mene ostavio potpuno zbunjenu.

Dobro, vrijeme je da se saberem, faks čeka.

*********

Filip Kostić

"Prkosiš sam sebi.", Mijat je odmahnuo glavom, "Ne mogu si pomoći.", uzdahnuo sam. Kako je lijepa, jebemu mater. Čim sam čuo njezin glas, prošli su me trnci.

"Jel ti shvaćaš da se igraš s njenim zdravim razumom? Pa ti si nju ostavio!", kaže Vedrana. "A znam, jebemu mater, ali ne mogu protiv sebe. Jel znate vi koliko snage mi je trebalo da se ne okrenem na tom prokletom aerodromu?", protrljao sam lice rukama.

"A jel znaš ti koliko je njoj snage trebalo da trči za tobom na tom aerodromu? Nitko nikada nikog ne bi trebao moliti da ostane i da ga ne ostavi.", Mijat je upravu. Joj, šta da radim?

"Znaš me kakav sam i znaš da ne mjenjam svoje postupke, ali sada kada sam je vidio, nisam više siguran u ništa.", i stvarno nisam, najradije bih pljusnuo sam sebe.

"Ne možeš je šaltati kako ti dođe, Filip. Izgleda kao da se ona stvarno potrudila da se ne sretnete zadnjih dva mjeseca od kako je tu.", Vedrana je rekla, a ja sam se malo zamislio. Ona se skrivala da mene ne "uznemirava". Ali zašto mi Ante nije rekao da je ovdje?

"Filip, ti si zaljubio u nju, zar ne?", prošli su me trnci od Vedraninog pitanja. "Ne znam, valjda.", uzdahnuo sam, a šta da kažem kad stvarno ne znam?, "Nedostaje ti?", opet moja Veki glumi psihijatra.

"Normalno da mi nedostaje, pa bili smo skupa svaki dan! I spavali smo skupa svaku noć!", prošao sam rukom kroz kosu, užasno mi fali. I ona i njeno tijelo. "Onda dobro razmisli šta ćeš.", Vekica se nasmiješila.

"Pa možda ona već ima nekog.", kaže Mijat, a meni se smračilo pred očima, nedo Bog većeg zla.  "Ma nema.", odmahnuo sam glavom. "Ne znam ja.", Filio je podigao u ruke u zrak u znak obrane.

Poludjet ću, što ako je Mijat u pravu? Mislim, sam sam si kriv. "Filip, zvoniš.", Mijat me trknuo, a ja sam izvadio mobitel iz džepa i javio se.

"Fićo, pa šta ima?", Joj Ante, jebat ću ti mater sad. "Šta ima? ŠTA IMA? Ništa evo, sreo sam Hanu danas.", ustao sam se od stola i izašao van iz kafića. Ljudi su počeli okretati glave zbog moje dernjave.

"Da, ovaj, to sam zaboravio spomenuti.", Ante se počeo smijati, "Uopće nije smiješno! Srce mi je skoro stalo kada sam je ugledao.", promrmljao je. "Mislio sam da to nije važno, rekao si da ti ne pričam o njoj.", uzdahnuo je.

"Jao, sahranit će me ovo."