Mercy | Filip Kostić |

10.

Filip Kostić

"E i onda je ona rekla da sam ja to napravila!", Ante, gdje si? Ne mogu više slušati Delijine uredske drame!, "Aha.", kimnuo sam, kao zanima me. "Šta ti kažeš na to? Jesam krivo postupila?", upitala je, a ja iskreno nemam blage veze o čemu ona priča, jer je naravno nisam ni slušao. "Ma i ja bi tako na tvom mjestu.", odmahnuo sam rukom, Bože daj mi snage i volje da preživim ovo.

"Evo mene s klopom!", Ante je viknuo iz kuhinje, "E, super.", promrmljao sam i ustao se s kauča. "Jesi bolje?", Ante je upitao. "Ma super, pričala mi Delia o poslu.", slegnuo sam ramenima.

"Ajoj, jadan.", Ante se počeo smijati, ma nisam ja jadan frende, nije to moja cura. "Kad će Ani doći?", Delia je ušetals u kuhinju, "Za 10 minuta, valjda.", Pa, rekla je u 21!

"Večer!", Hana je viknula, a ja sam utrčao u hodnik, "Napokon!", nasmiješio sam se. "Šta ti je?", upitala je dok je skidala čizme, "Pa ne mogu više  s njih dvoje! Živi pakao.", rekao sam. "Baš si zločest.", počela se smijati.

Hana je otišla u boravak, pa zagrlila Deliu, a ja sam mahnuo društvu u otišao se istuširati.

Nakon tuširanja, obukao sam čistu trenirku i čistu hudicu, još uvijek imam temperaturu, pa mi ni ovih 28 stupnjeva u kući ne pomaže.

"Hoćeš jesti?", Ante je upitao kada sam in se pridružio u boravku, "Ma neću.", sjeo sam pored Hane i otpio gutljaj soka koji sam ostavio na stoliću. "Jesi popio antibiotik?", Hana me podragala po leđima, "Jesam."

"Ani, oprala sam ti pidžamu i stavila ti je na krevet.", Delia se nasmiješila, "Hvala ti.", Hana je uzvratila osmijeh. "Ostaješ, jelda?", Ante je upitao. "Pa mislim da, da. Sutra nemam faks, a radim tek od 16.", rekla je.

"Eto super, ja radim od 7, a Ante je do 13 na treningu, stignete popiti kavu prije nego što ideš.", Delia se ubacila u razgovor, "Pa ja do 13 popijem već šest kava!", Hana se počela smijati. "Aha, mislila sam sa voliš spavati kao i Filip, on se ne diže prije podneva.", hvala što si baš to primjetila, Delia.

"Sutra dizanje u 9!", Hana se okrenula prema meni, "Ne, ne, ja sam bolestan. Treba mi sna.", odmahnuo sam glavom, a ona se počela smijati, "Ne izvlači se sada.", rekla je.

Ako me probudi u 9, letit će kroz prozor.

***********

Probudio sam se usred noći i ugledao Hanu pored sebe, ja sam otišao spavati prije nje. Pokrio sam je i privukao bliže k sebi, pa stavio ruku ispod njene glave i zagrlio je.

Zašto? Ne znam došlo mi je. "Filip? Jesi dobro?", a jebemu, probudio sam je. "Jesam, odi pajkiti.", tiho sam rekao, pa je stisnuo još jače uz sebe.

"Neću te buditi ujutro, šalila sam se.", nastavlja ona, "I bolje ti je.", rekao sam, a ona se počela tiho smijati. "Opet imaš temperaturu, vruć si.", pomazila me po ruci, a ja sam se naježio. Već me dugo nitko nije mazio.

"Ma spustit će se do jutra.", promrmljao sam, pa maknuo njenu kosu s lica, škaklja ne. Možda zato što nisam obrijao bradu već 3 dana. Tako i tako ne idem u javnost.

"Hoćeš sutra samnom u kupnju poklona? Mislim da sada već možeš van, ali moraš staviti vatu u uho.", kako volim njen glas, volim kada mi priča. "Može, dižemo se onda u 11.", počeo sam se smijati.

"Dić ću se ja i prije, pa te probudim.", prošaptala je, pa se okrenula prema meni. "Šta radiš?", malo sam u šoku, preblizu mi je. "Smeta ti?", izbacila je donju usnicu.

"Ma ne.", normalno da mi smeta, srce mi je počelo nabijati od pogleda u njene usne. "Zašto se praviš tako hladan i nedodirljiv?", upitala je.

"Ne pravim se, takav sam.", ne znam šta bih joj odogovorio, "Nisi, vidi.", stavila je ruku na moja prsa kako bi osjetila otkucaje. "Netko tko je imun, nebi imao ovoliko otkucaja u minuti.", nasmiješila se.

"Idemo spavati, Hana.", zaklopio sam oči, a ona me zagrlila. "Htio si me poljubiti, zar ne?", prošaptala je, a ja sam ostao bez zraka. Šta je ona? Vidovnjakinja?

I šta da ja sada odgovorim, a da je ne izgubim?

*********

Hvala što čitate i hvala na tih par komentara, stvarno mi uljepšaju dan. Prolazim kroz teško razdoblje i onda je ovo moj mali svijet u kojem mogu biti najsretnija.

HVALA VAM!

•LalaIvanov