Filip Kostić
"Filip, vrati se u krevet.", Ante je ponovio po peti put, "Pa gladan sam, pusti me.", otvorio sam frižider i izvadio lonac s juhom, pa ga stavio na štednjak. "Šta nisi rekao? Donio bi ti ja u krevet.", promrmljao je, a ja sam preokrenuo očima. Pa oni se ponašaju kao da sam ja smrtno bolestan.
"Jeste se ti i Hana stiskali ovu noć?", namignuo je, a ja sam se počeo glasno smijati, "Nismo se ni dotakli.", slegnuo sam ramenima, pa ugasio štednjak i stavio si juhe na tanjur.
"Pa ja ne vjerujem! Jesi li ti uopće muško?", uzdahnuo je, a ja sam počeo jesti, "Šta sam je trebao napastovat odma? Znaš i sam da smo Hana i ja samo prijatelji.", Delia me opet iznenadila, juha je preukusna.
"I ostat će te samo prijatelji, ako ne poduzmeš nešto!", zveknuo me po ramenu, "Daj mi mira.", promrmljao sam, pa stavio tanjur u sudoper i oprao ga. "Filip, sviđaš joj se i što je najbitnije od svega, i ona se tebi sviđa!", Ante, gdje se isključuješ?
"Ante, nisam spreman za vezu. Jednostavno nisam.", zaputio sam se prema sobi, opet mi je loše. "Kako si tvrdoglav! Pa bar ti zaslužuješ ljubav u životu.", ja sam legao u krevet, a Ante i dalje sere.
"Stigla sam!", Hana je viknula iz hodnika, hvala Bogu, ne moram više slušati Antine propovijedi. "Učini nešto, ili ću ja.", Ante mi je zaprijetio prstom, a ja sam se počeo smijati, neka mu. "Evo ključevi.", Hana je ušetala u sobu i stavila ključeve od auta na noćni ormarić. "Hvala, kako je bilo na ispitu?", upitao sam.
"Prošla sam.", nasmiješila se, pa sjela na krevet, "Bravo, šta imaš dalje u planu danas?", zašto me to zanima? Nemam pojma. "Idem kući vidjeti tatu, pa idem s prijateljicom na kavu.", rekla je.
"Aha, hoćeš dolaziti onda, ili?", zagrizao sam usnu, šta je meni?, "Mislim da ne, bit će kasno. Sutra isto ne znam hoću li doći jer radim, a prekosutra je badnjak, pa sam sigurno ovdje!", dva dana. Neću je vidjeti dva dana. "A dobro.", nabacio sam lažni smiješak.
"A ti bi htio da dođem?", podigla je obrvu, jel' to ona mene zajebava?, "Pa, htio bi, da. Mislim, zašto ne? Dio si društva.", šta god da kažem, ispast će krivo. "Aha, samo zato što sam dio društva?"
"Ma nisam tako mislio. Joj, nisam dobar u ovome.", pokrio sam se preko glave. "U čemu?", upitala je. "Da, želim da dođeš.", promrmljao sam, a ona se počela smijati. "Vidiš, nije tako teško reći kako se osjećaš.", povukla mi je deku s glave.
"Doći ću danas oko 21.", podragala me po licu i ja sam kimnuo, "Pozdravi brata!", rekao sam, čini mi se kao dobar lik.
***********
Hana Zara Anić
"I?", tata se stvorio ispred mene čim sam otvorila vrata od stana, "Šta?", upitala sam, pa objesila jaknu na vješalicu. "Tko je Filip?", ovaj moj tata je kao malo dijete.
"Prijatelj.", slegnula sam ramenima i ušla u boravak. No, naravno, tata je došao zamnom. "Meni tako Camilla nije reklaa.", sjeo je na kauč i zapalio cigaretu, "Marko Anić, gasi to!", zaprijetila sam mu prstom, "A daj, samo jedna, dok mi ispričaš sve.", izbacio je donju usnicu, a ja šta ću. Ispričala sam mu moju i Filipovu priču.
"Hm, ne znam šta bih rekao. Misliš li da možeš doprijeti do njega?", evo, tata pali još jednu. "Pa iskreno, ne znam. Bar je priznao da želi da dođem.", otvorila sam prozor, a tata je raširio oči, "Ani, pa -10 je vani!"
"Ne mogu živjeti u dimu.", rekla sam, "A ništa, grijat ćemo onda pola Milana. Samo da znaš, grijanje je skupo!", promrmljao je. "I moje zdravlje je neprocjenjivo, znaš li da su pasivni pušači ugroženiji od pušača?", upitala sam.
"Ne seri Hana, imaš 19 godina i zdrava si ko dren, a ja pušim već 22.", rekao je, "S lijepim se hvališ, gdje ti je sin?", zatvorila sam prozor i sjela na kauč. "Kod Belle, možda se i odseli uskoro ako ga njeni prime. Mislim, daj Bože.", počela sam se smijati na tatinu izjavu, "Pa da! Ima dovoljno godina.", slegnuo je ramenima.
"Ništa, idem s Carlom na kavu, pa do Filipa.", protegnula sam se, pa otišla u sobu po čistu robu, odmah ću se i otuširati. "Jel dolaziš doma?", upitao je. "Nemam pojma!", viknula sam iz kupaonice.
"Javi! Da mogu dovest Camillu ako te nema.", viknuo je.
"Dogovoreno!"
ESTÁS LEYENDO
Mercy | Filip Kostić |
No Ficción𝒀𝒐𝒖 𝒍𝒂𝒚 𝒎𝒆 𝒅𝒐𝒘𝒏 𝒐𝒏 𝒂 𝒃𝒆𝒅 𝒐𝒇 𝒏𝒂𝒊𝒍𝒔 𝒋𝒖𝒔𝒕 𝒕𝒐 𝒑𝒊𝒆𝒓𝒄𝒆 𝒂 𝒕𝒉𝒐𝒖𝒔𝒂𝒏𝒅 𝒗𝒆𝒊𝒍𝒔 𝒉𝒂𝒏𝒅𝒔 𝒔𝒐 𝒏𝒖𝒎𝒃 𝒅𝒊𝒅𝒏'𝒕 𝒇𝒆𝒆𝒍 𝒕𝒉𝒆 𝒔𝒉𝒂𝒎𝒆 𝒍𝒐𝒏𝒆𝒍𝒚 𝒔𝒐𝒖𝒍𝒔 𝒕𝒉𝒆𝒚 𝒍𝒐𝒗𝒆 𝒕𝒉𝒆 𝒑𝒂𝒊𝒏 Zapeo sam...