Mercy | Filip Kostić |

25.

Hana Zara Anić

"Hana, obuci se!", Filip se i dalje smije. "Pa šta? Vidio si me golu!", sjela sam pored njega, a on je podigao obrvu.

"Ti namjerno provociraš.", podsmijehnuo se, "Pa šta onda?", otpila sam gutljaj pive. "Nemoj.", nastavio se podsmijehivati.

"Smeta ti?", opkoračila sam ga i sjela mu u krilo. "Jao, makni se.", uzdahnuo je, pa me čvrsto stisnuo za butine. "Znaš, nedostajao si mi.", poljubila sam ga u vrat.

"Nedostajao sam ti ja ili seks?", promrmljao, pa me privukao bliže k sebi. "Oboje.", pogledala sam ga u oči, a on se počeo smijati.

"Koštat ćeš me života.", strastveno me poljubio, a ja sam zastenjala. Odmaknula sam se od njega na sekundu, pa mu skinula majicu.

"Jesi sigurna da želiš ovo.", upitao je. "Da!", poljubila sam ga, a on mi je skinuo grudnjak, pa mi prošao dlanom po leđima.

"Nadam se da te nitko nije taknuo od kada sam ja otišao.", promrmljao je, pa mi počeo ljubiti vrat.

"Nije.", uzdahnula sam, pa se ustala s njega i skinula mu hlače i bokserice. On je meni skinuo gaćice, pa me posjeo natrag na sebe.

"Polako.", promrmljao je, a ja sam se polako spustila na njega i on je zastenjao. "Ajde.", počela sam se micati, a on je zabacio glavu unazad.

"F-Filip.", zastenjala sam nakon što me lupio po stražnjici. "Moje.", uhvatio me za grudi, pa ih počeo ljubiti.

Tvoje.

************

Filip Kostić

Probudio sam se sa strašnom glavoboljom, osjećam se kao da ću umrijeti. Pogledao sam na sat i opsovao, trening je već odavno gotov.

Okrenuo sam se na drugu stranu, pa raširio oči. Hana! Isuse, pa što smo to napravili!? Nakon par piva, ne sjećam se više ničega. Dugo se nisam ovako devastirao.

Ali, šta je tu je. Ne mogu vratiti vrijeme. Privukao sam je bliže k sebi, pa je poljubio u obraz.

"Filip?", okrenula se prema meni i zbunjeno me pogledala. "Da, ovaj, jebiga.", promrmljao sam.
"Joj, užas.", prošaptala je, pa se stisnula uz mene.

"Ajde, nije tako strašno, jelda?", poljubio sam je u čelo. "Nemoj opet otići.", zagrlila me, a ja sam uzdahnuo. "Neću, obećajem.", kratko sam je poljubio, pa zgrabio mobitel s ormarića. Stigla mi je poruka.

Jović privatni

Care, pita Mijat jel si zaspao ili?

Ja

A, moglo bi se tako reći.

Reba 2

Halo!? Jesi živ? Da dođem do tebe?

Ja

Živ sam, spavam.

Zaključao sam mobitel, pa ga vratio na ormarić.

"Jučer sam pričala s Lukom. On mi je rekao da odem do tebe.", Hana je promrmljala. "Ma da? A dobar je Luka, samo je malo zbunjen.", nasmiješio sam se. "On je s onom djevojkom s kojom ima bebu, jelda?", podigla je glavu i pogledala me.

"Više nije, sad je sa Sofijom, makar ja to uopće ne podržavam.", uzdahnuo sam, Andjela je anđeo i uopće mi ne ide u glavu zašto ju je ostavio. Kreten. Ali dobro, mlad je, naučit će.

"Možda se jednostavno nisu slagali.", kaže Hana, "Pa i nisu, zadnjih par mjeseci jer je ovaj glumio budalu. Pokušao sam mu objasniti da ima dijete kući i da ne može ić van, umjesto da provodi vrijeme s malim. I onda je on popizdio, našao si ovu sponzu i ostavio Andju.", rekao sam, ja sam s Andjelom ostao u jako dobrim odnosima jer je cura stvarno draga i korektna. Kad god sam nešto trebao, bila je ovdje.

"Misliš da će se ikada pomiriti?", upitala je, "Ma, ne znam. Sumnjam, s Andjelom nema baš zajebancije.", slegnuo sam ramenima.

"Idemo na kavu?", protegnula se, to je moja cura.

"Idemo!"

*************

"Od kud vi?", Ante, Luka i Sofija su došetali do stola. "Evo, kafa. A vi?", najbolje mi je da se pravim glup. "Vas dvoje na kavi, a nitko se ne dere? Šta vam je?", sjeli su s nama za stol, a ja sam upoznao Hanu i Sofiju.

"Luka, zvoniš.", Ante je trknuo Luku i ovaj je izvadio mobitel iz džepa. "Moram se javiti.", ustao se od stola, pa izašao van iz kafića. "Sigurno Andjela.", Sofija je preokrenula očima. Kuja. Ne, to je bezobrazno. Ma nije.

"Meni ništa nije jasno, zašto ste si vi toliko dobro?", Ante je i dalje zbunjen. "Pričat ću ti kasnije.", promrmljao sam. "Ali mene sada zanima!", uzdahnuo je.

"Dobar dan!", Delia je ušetala s vrećicama u kafić. "Dejo, jel imaš šta slatkog?", Hana je upitala. "Imam, dušo.", izvadila je kekse iz vrećice i predala ih Hani. Pozdravila je Sofiju, pa sjela pored Antiše.

"Vidjela sam Luku vani, šeće po parkiralištu.", rekla je, pa naručila kavu. "Priča na mobitel.", Sofija je dobacila.

"Jooj, baš mi je Andja poslala sliku Davida ujutro, vidi!", Delija mi je predala mobitel i ja sam se nasmiješio, mali je cijeli Luka! Presladak je!

Ja imam Davida na pozadini mobitela od kad se rodio, ipak sam mu ja kum.

Sofija je spustila pogled i nastavila tipkati po mobitelu. Ne volim je, i nikada neću. Mislim nije samo ona kriva, i Luka je.

"Eto me.", Luka se vratio za stol, pa otpio gutljaj kave. "David me trebao.", nasmiješio se. "Šta kaže?", upitao sam. "Nemam pojma, još uvijek priča kineski.", slegnuo je ramenima, a ja sam se počeo smijati.

"Idemo, srce?", Sofija je trknula Lukom, "Pa gdje? Tek smo sjeli.", uzdahnuo je. "Rekao si da ćemo na ručak.", podigla je obrvu. "Pa oćemo, ali kasnije.", Luka je odmahnuo glavom, a ja sam ga samo pogledao. Kimnuo je, shvatio je.

Luka, Luka... Gdje ti je pamet bila?