Mercy | Filip Kostić |

18.

Filip Kostić

"Ja, ovaj...", Hana je promucala, "Zašto ti radiš? Da si me pitala ja bi ti bez problema dao mobitel.", odmahnuo sam glavom, pa joj uzeo mobitel iz ruke. "Oprosti.", spustila je pogled, a ja se čudim sam sebi šta nisam popizdio.

"Čemu to? Nemaš razloga ne vjerovati mi, pa stalno smo zajedno!", uzdahnuo sam. "Andjela je Lukina cura, s kojom ima dijete. Vedrana je Mijatova cura, i oni također imaju dijete.", stavio sam joj mobitel pred lice.

"Nije ti ovo trebalo.", spremio sam mobitel u džep i navukao tenesice, nemam ja živaca za ovakva sranja. Premlada je ona.

"Filip, ne idi! Žao mi je.", uhvatila me za ruku. "Daj Hana, prestani.", istrgnuo sam se iz njezinog stiska, pa navukao jaknu. "Hana, ja nisam balavac i ja ne varam. Ako sam s tobom, ne vidim ni jednu drugu. I mrzim provjeravanje mobitela bez mog znanja, kao što sam rekao, mogla si pitati. Neće ovo ići, previše sam ja toga prošao u životu da bih se zamarao s ovakvim glupostima.", rekao sam, pa otvorio ulazna vrsta.

"Filip.", promrmljala je, suznih očiju. "Nemoj plakati, ispričaj se tati u moje ime.", izašao sam van iz kuće, pa otključao svoj auto.

Sjeo sam u auto i pokrenuo ga, pa ubacio u rikverc i izašao van iz dvorišta. Ne mogu ja ovo. Dosta mi je provjeravanja, svađanja i suza. Stvarno mi se sviđa i žao mi je što ovo radim, ali naučio sam da u životu moram misliti prvo na sebe.

Jer nitko drugi umjesto mene neće krojiti moju sreću.

************

Hana Zara Anić

"Žao mi je.", Delia me zagrlila, nisam rekla tati što se dogodilo, on misli da je Filip morao otići nešto hitno obaviti. "Koja sam ja glupača.", promrmljala sam kroz suze.

"Nemoj plakati, Ani, smirit će se on.", Ante je uzdahnuo, pa me podragao po leđima. "Zašto mu jednostavno nisam vjerovala?", protrljala sam oči. "Hana, mlada si. Nemoj si toliko zamjerati, meni je Delia stalno provjeravala telefon.", Ante me pokušao oraspoložiti.

"Ne kažem da je to u redu, jer nije. Ali razumijem zašto mi nije vjerovala u početku.", nasmiješio se, "Neće se vratiti, zar ne?", podigla sam glavu kako bih pogledala Antu.

"Iskreno, sumnjam. On nažalost nema problem s tim da prekine, ili s nekim odreže kontakt.", Ante je prošao rukom kroz kosu. "Glupačo.", rekla sam sama sebi, pa opet pokušala nazvati Filipa, već peti put. Naravno, nema odgovora.

"Pokušat ću ja razgovarati s njim kasnije.", Ante je rekao. "Hvala ti. Hvala vam oboje.", zagrlila sam ih. "Šta god da se dogodi između vas dvoje, ne želim da se mi prestanemo družiti.", Delia me poljubila u obraz. "Nećemo, obećajem."

***********

Filip Kostić

"Da nisi ni pomislio.", uhvatio sam Antin pogled čim je ušao u kuću. "Ali, Filip-", "Ne, šuti. Nemoj.", odmahnuo sam glavom, pa nastavio prati suđe. "Filip, molim te-", "Dosta! Nisam malo dijete i dobro znaš da ništa neće promijeniti moje mišljenje.", podigao sam ton.

"Daj joj još jednu priliku, pa mlada je!", Ante je uzdahnuo, "Ne dam.", završio sam s pranjem suđa, pa se zaputio u boravak. "Kako možeš biti tako bezosjećajan?", evo i Delije.

"To mi je specijalnost.", slegnuo sam ramenima, pa sjeo na kauč.
"Filip, daj razmisli.", Delia je sjela pored mene. "Ovako, ja čisto sumnjam da joj niste rekli sve o meni, prema tome, ja stvarno ne razumijem ovo provjeravanje mog mobitela. Sigurno zna da dugo nisam bio s nikim, i zna da me ne zanima svaka. Nije imala potrebe misliti da je varam.", rekao sam. "Filip, i ona je dosta toga prošla, znaš. Svi su je varali, normalno je da je nepovjerljiva.", Delia me podragala po ramenu.

"Nemam ja živaca za takva sranja, nek nekom drugom provjerava mobitel.", upalio sam televizor. "Filip, znam da si se zaljubio u nju! I sada ćeš je izgubiti zato što si tvrdoglav!", viče Ante iz kuhinje.

"Neka sam ja tvrdoglav.", promrmljao sam, dobar film je na televiziji i mislim da je ova rasprava završena.

"Opet zove.", izvadio sam mobitel iz džepa, ta stvarano ne odustaje. "Javi se, budalo!", evo opet Antiše. "Ni u ludilu.", odmahnuo sam glavom i ugasio mobitel, sad nek zove kolko hoće.

"E tako, malo mira."