Angelus

~13.Poglavlje

Ubrzo nakon prijetnje koju su zadobili , svi su otišli svojim domovima javiti najnovije vijesti vezane za sve ovo.Vratila sam se u dvorac sa Harryem i trenutno sada sjedim za kuhinjskim stolom dok on pije po tko zna koju čašu.Očito  razmišlja o svemu,no opet je jako čudno jer nije rekao ni jedne jedine riječi.

Oči su mu bile raširene i u oprezu kao da će Smrt izletjeti iza ugla i učiniti njemu ono što je učinio onome grčkome bogu,no činjenica koja izaziva strah i zbunjenost je to što nitko ne zna tko je on.Svi znaju da je to neko više biće od njih,ali nitko ne predpostavlja ništa drugo.

Predpostavljala sam što se događa u njegovoj glavi ,toliko pitanja a nema odgovora ,te sama činjenica da vjerojatno sada želi mene bliže nego ikada,iako ne razumijem sve vezano uz ovo drug i družica.

"Harry,daj."-Rekla sam pružajući ruku u pokušaju da mu preotmem čašu ali nisam uspjela,imam reflekse kao mrtva mačka.

"Alkohol mi pomaže razmišljati."-Odgovorio je i ispio čašu na "ex".Val zabrinutosti je prošao kroz moje tijelo.Znam da nije ljudsko  biće i sve to stoji ali opet gledati ga kako uzrujano pije čašu za čašom nije lako.Ustala sam i jednostavno uzela bocu koja je bila do njega i njezin čitav sadržaj prolila u sudoper.Nije ništa rekao,samo me gledao sa nekim čudnim pogledom,mješavina zbunjenosti i topline?

"Zar se stvarno toliko brineš o meni?"Prošao je rukom kroz kosu i popravio svoje kovrđe.Zatim je jezikom prešao preko usana i zainteresirano me pogledao.

"Da."-Odgovorila sam to,iako to nije bilo sasvim točno.Da,brinula sam se za njega  ali ne iz onih razloga koje on misli.Brinem se jer ne želim gledati nekoga kako se opija od uzrujanosti,a ne jer sam zaljubljena u njega.Dobro,možda nešto osjećam prema njemu,ali to nije ljubav,to je ništa više nego privlačnost.On odgovara mojim očima a ne mom srcu.

Upravo sada se smješkao kao lud i polako je ustao sa stolice .Dva puta je zateturao a nakon toga je napokon došao do sudopera.Trenutno sada stojim pritisnuta na taj isti sudoper dok se on približio jako blizu.Njegov dah koji je bio toksičan zbog svog alkohola me omamio.I ja sam se osjećala pijano zbog ove blizine i zbog ovoga mirisa.

"Da ti bar mogu čitati misli i shvatiti što se događa u tvojoj lijepoj glavi upravo sada."Usne je prislonio na moje uho i nježno šaptao.Izdahnula sam dah za koji nisam  bila svjesna da držim i polako ga odgurnula.

"Pijan si,stoga idi prileći i onda mi se javi."Možda sam pomalo povisila ton,ali ono što me dotuklo je bio njegov,izdan izraz lica.Kao da ga je netko izbo nekoliko puta nožem a zatim ga pregazio automobilom.Zatim je skrenuo pogledi polako hodajući prema izlazu iz ove prostorije,no prije nego li je izašao zastao je.

"JA ću biti gore na katu draga, u našoj sobi ako se odlučiš pridružiti."I jednostavno je otišao.Uzela sam staklenu čašu i napunila je vodom koju sam popila za manje od sekunde.Nisam shvatila koliko mi je zapravo grlo bilo suho.

Zabavljaš se?

Kako da ne.Pomislila sam čim  čuvši taj glas u svojoj glavi.

Aww, zar se osjećaš užasno jer si velikom strašnom vampiru povrijedila osjećaje koje najvjerojatnije zamijenjuje životinjski nagon ali nećemo sada o tome.

Da,osjećam se užasno zbog toga-sarkastično sam odgovorila.

Hmmm,kakav to parfem nosiš?

U istom trenutku sam se okrenula i pogledom prešla preko sobe.Znam da si ovdje,čim razgovaraš sa mnom znači da si blizu.

Puno bliže nego što misliš.

"Pokaži se."

"Ne."-Pošla sam vrištati kada sam čula taj glas odmah pored svojega uha,no ruka koju je pokrivala rukavica je držala moje usne zatvorene i moj vrisak prigušen.Čula sam smijeh iza sebe i ljutito sam se okrenula očekujući jezivoga starca ,no umjesto toga sam se susrela sa blistavim zelenim očima poput smaragda.Dah mi je zastao kada sam ugledala te oči,nisu nalikovale ni blizu onima koje je Smrt imala kada sam ga upoznala.