Angelus

~12.Poglavlje

Ispio je još jedom gutljaj svoga pića onako opušteno dok su oko njega šetale osobe u žutim odijelima skupljajući tijela stražara u vreće ili bolje rečeno ono što je od njih ostalo.

Napravila sam nekoliko koraka kako bih se  približila Harryu i s njim porazgovarala ,no činjenica da sam ja jedina preživjela uz ovaj pokolj ne dolazi mi u korist.Ili možda bi to mogla pretvoriti u svoju korist?

Sa hladnim pogledom sam došetala do njega ne željeći pokazati koliko me ovo ubijanje zapravo prestrašilo i izbezumilo.Upravo sada stojim ispred njega dok me gleda kao da sam maleni ptić ostavljen sam u gnijezdu.

Okrenuo se na peti i glavom mi pokazao da ga pratim.Popeli smo se uz prastare stepenice i skrenuli u lijevi hodnik.Crveni tepih je bio na podu a na svakom dijelu zida su bile povješane slike.Veliki val napetosti je dolazio od ovoga vampira ispred mene.

Stali smo smo ispred zadnjih vrata u hodniku i ušetali u sobu.S obzirom na mračan i hladan hodnik ova prostorija je bila previše svijetla,kao da se zlatna boja sa velikog staklenog lustera prelijevala preko čitave prostorije.

Ušli smo unutra i na moje čuđenje tu je bilo još osoba koje su sjedile za velikim drvenim,lakiranim stolom.Sva su mjesta bila popunjena osim ona dva na "glavi" stola.

Nitko kao da i nije obraćao pozornost na nas.Harry me tada uhvatio za ruku (iako sam ja trzajima dala do znanja da ne želim da me drži za ruku kao da smo neki slatki ljubavni par),i odveo me do one stolice.Tada su tek sve glave za stolom(ukupno 14 njih) bile uprte u nas.Sjela sam na tu stolicu osjećajući ogromnu napetost i pritisak u zraku.Harry je sjeo do mene,ali tek nakon što je sebi natočio još jedno piće.

"Neka službeno započme ovaj sastanak magičnih bića  radi slučaja koji se sinoć ponovio nakon tri mjeseca."

Oštar pogled sam uputila Harryu koji smrdi kao viski kojeg loče čitavo vrijeme .Zašto me uvalio u magični sastanak?!Ah ,kako bih zaboravila svoj san u kojemu me oteo,pio mi krv i trvrdio da se moram udati za njega i kako je kralj ....

Kao da mi je čuo misli u tom trenutku (dok je neka ukočena ženska pričala neku teoriju o kletvi) on je stavio svoju desnu ruku na moju nogu i blago je stisnuo .Onda me pogledao sa onim podsmijehom i namignuo mi.

Nemate vi pojma koliko ga sada želim opaliti nečim po onoj njegovoj glavi...Čak i nakon 10 min sam uvijek bila zbunjena gledajući u ostalih 14 osoba za stolom.

Svi su mi izgledali isto-bogato,čarobno i moćno.Progutala sam knedlu koja se neko vrijeme zadržavala u mojem grlu i tek sada shvatila činjenicu da je ovaj sastanak sazvan zbog  činjenice da je Smrt jučer upala u dvorac i pobila sve čuvare kako bih ja mogla pobjeći.

"Od kada znam za sebe,čak i za vrijeme kada su moji roditelji bili još uvijek živi ovakve stvari su se događale,i izgleda da svatko tko je bio blizu da otkrije što se događa je ubijen,izmasakren bolje rečeno."-Govorila je žena u četrdesetim godinama odjevena u crnu viktorijansku haljinu sa elegantnom ukosnicom od dijamanata u kosi.Pogled i gospodsko držanje su odavali njezino podrijetlo ,itekako je dolazila iz moćne obitelji i osjećala sam se kao zadnja rupa na sviralu među ovim stvorenjima(jednostavno ih nisam mogla nazvati ljudima,jer oni to nisu bili).

"No,ne može više ovako.Od najstarijih spisa pa sve do današnjih elektronskih dokumenata se događaju ovakva ubojstva i nitko nikada nije otkrio zašto.Moj narod i ja smo zabrinuti,i ja kao predstavnica svih vještica i vještaca u ovome svijetu ne namjeravam dopustiti da se ovo dalje događa."

"Shvaćamo svi mi  vašu zabrinutost,no mi nemamo ni najmanje ideje tko ovo sve radi.Nikada nije bilo  tragova .Jedino što znamo je da je u upotreni crna magija."-Progovorio je zatim jako visok muškarac sa tijelom kakvo se samo viđa na umjetničkim slikama i kipovima .Imao je crnu ,dugu kosu koja je bila svezana u labav rep i žuto-plave oči.Sa kostima njegovih očnih jabučica i brade ste lako mogli nekoga ubiti.Harry(zaključila sam) naspram njega izgleda kao sedamnaestogodišnjak.