Angelus

~8.Poglavlje

I tako smo sjedili jedno drugom u zagrljaju,jedva poznavajući se .

Nisam znala ništa o njemu,o njegovoj prošlosti,o njegovim demonima,i o njegovim čudovištima koja ga progone.

Ali sam znala da ovdje pripadam.Nešto me vuče i oduprijeti se ne mogu.Moram biti ovdje ,uz njega .

Moram biti tu da ga tješim,smirim...A najviše me plaši to što moram biti ovdje da ga volim .LOL,nema šanse da sam osjećala nešto tako veliko za njega.Odbojan je na najvišoj razini ljudske,a bome i vampirske razine.

Ali opet,što ako se previše poveže sa mnom,ili ja s njim?Ipak bi kao trebali biti vezani jedno s drugim.

Kako god,nema povratka od ovoga.Od ovoga svijeta nema povratka.Istina ovo mjesto je predivno .Iza njegovoga dvorca ima veliki vrt s ružama.

Prolazili smo već ,dosta napuštenim vrtom ,jer on ne voli cvijeće ,stoga nema ni lijep vrt.Nije mi se to nimalo sviđalo,a najviše mi se nije sviđala činjenica što me svaki put uhvati kada krenem pobjeći.

Da ne govorim kako je ovo mjesto izvan grada.No,uživala sam u grmlju ruža.

Lagano sam dodirnula mekane latice .

"Kako nešto prelijepo može biti tako opasno?"Lagano sam prošaptala prelazeći rukama preko trna.

"Jer svemu što je lijepo lakše se povjeruje."Njegov glas je odzvonio s druge strane grmlja.Uskoro se pojavio ispred mene,imajući onaj glupavi zaljubljeni pogled na licu.

Okrutna jesam,ali kao da je oštrica pogodila u srce.Nada najviše ubija.

"Kad imaš ljepotu,svi ti dolaze sa nekom dozom vjernosti,neopreznosti i ljubavi."

U svoje ruke je uzeo pramen moje kose.

Tužnim očima me pogledao i skoro da sam mogla osjetiti bol kroz koju prolazi.Vjerojatno zna,da ja ništa ne osjećam gledajući u njega.

"Ljubav je nešto najopasnije što se može dogoditi svakome.Bilo živom,bilo mrtvom.

Jer ljubav je pištolj s određenim vremenom pucanja.A jednom kad metak opali nema povratka,zar ne?"

"Čovjeka može ubiti nešto puno jače od metka Harry.Jer metak osjetiš tijelom,ali riječi?

Riječi osjetiš svojom dušom.Ljubav može biti riječ koja te ili slomi ili podigne na noge.

Jer, za sve što je najljepše treba najviše riskiranja."

"I upravo zato  ja  sada riskiram."Šapnuo je.Spustila sam pogled prema podu,željeći se stvoriti u svojoj kući okružena knjigama.Nisam spremna za liječenja nečijeg slomljenog srca.Odjednom je opet progovorio,s tužnim smijehom.

"Ako moja kraljica želi cvijet"Otkinuo je jednu ružu i stavio je u moju  kosu.

"Ona će dobiti čitav vrt ruža,samo da bude  sretna."Ja ne želim tvoj vrt cvijeća.I u tome je stvar,što je najveća pogreška čovjeka?

Nevjera u anđele a strah od vraga.

I naravno vjerovanje bez ljubavi.

Jer gdje bih ovaj svijet bio da nije bilo nečega većeg od nas?

Da nije bilo anđela da nam pokažu pravi put u tami?Ne moraju to biti mitološka bića koja lete ,nego nekada ćeš upoznat takvu osobu za koju bi rekao da je anđeo.

To su govorili za mene,ali ja sam daleko od toga.

Na njihovoj sam strani i vjerujem u njih,ali ja nisam jedna od njih.

Ali sam našla svoga anđela,iako on je on to samo nekada bio.Njega sam našla u svijetu punom nevjere,i on me izbavio iz ovoga paklenoga dvorca.

No,i njegovo je srce izdalo moje ,upravo zbog toga što ono više ne kuca.I zvuk umirana je bio zadnji koji sam čula u svom snu tu večer.Vrijeme je išlo unazad.

 I tama koja nastupa je bila boje njegove duše.I njegove ruke  me love .Dio tame se pretvara u kos i umotana sam u njegov plašt.Vampiri nisu anđeli ,ali ima jedan anđeo koji ipak nije anđeo.

I budim se iz sna,hvatajući dah .Obavijena u crne plahte po prvi put osjećajući njegovu prisutnost.Ali ,tada ga nisam poznavala.