Angelus

~14.Poglavlje

Svoju nježnu ruku je ispružio prema meni i nasmiješio se.Prihvatila sam je i polako se podigla s poda.Smeđa kosa prošarana plavim nijansama je bila skupljena u nestašan repić a vesele zelene oči su natjerale moje obraze da lagano porumene.

"Draga Anastasia moje ime je Gabrijel i ja ću te voditi kroz tvoje poslanje"Polako se sageo i prislonio svoje usne na moju ruku.Bila sam u potpunom transu zbog ovoga anđela.

Nasmiješio se svojim blistavim osmijehom i lijevom rukom pokazao prema velikim mramornim vratima ,zatim me lagao počeo voditi prema njima još uvijek držeći me za ruku.Upravo sam sada bila crvena i raznježena jer mislim da je ovo prvi put da je itko ikada bio ovako pristojan .

Stao je pred vratima i okrenuo se prema meni još uvijek smiješeći se.

"Spremna za ovo?"

Upitao je pomalo radoznalo .Podignula sam jednu obrvu u znak pitanja.

"Ne bih bila ovdje da nisam."Kimnuo je glavom i  iz svojih bijelih hlača izvukao izvukao ključ.

Otključao je vrata i napokon smo ušli unutra.Prvo sam ugledala visoke stupove koje pridržavaju strop .Zapravo od toga se samo sastojala ta prostorija.Od poda,četiri stupa ,stropa a zidova nije bilo.Na mjestu gdje su trebali biti zidovi se prostiralo plavetnilo neba kroz koje su kružili oblaci.

Zamišljeno i poluotvorenih usta sam polako došetala do sredine prsotorije.Uistinu su se oblaci kretali a zatim se plavetnilo prelilo u tonove crvenkaste kao sunce u zalasku .Nakon toga su oblaci polako počeli blijediti i umjesto njih su se pojavile blještave zvijezde na tamnoplavoj pozadini.

I sve to se događalo u roku od dvije minute.Gabrijel je došetao do mene još uvijek smiješeći se.

"Volim reakciju vas učenika kada dođete po prvi put u ovu prostoriju ,jer me to uvijek podsjeti kako još uvijek ima osoba koje mogu vidjeti ljepotu u ovome tmurnome svijetu.Ako možeš vidjeti ljepotu Zemlje samo po izmjeni dana i noći,vjerujem da možeš vidjeti i izmjenu svega dobroga u čovjeku.A shvaćanje čovječnosti je uistinu teška kategorija života."

Govorio je sve to kao da je držao papir ispred sebe sa najljepšim mislima.Mislim da ću se zaljubit u ovoga anđela.

"Eh pogledaj eno lava"Upro je prstom prema zvijezdama i odjednom su se spojile ocrtavajući horoskopski znak lava.

"Prelijepo."-Prošaptala sam držeči obe svoje ruke na svojem srcu jer sam mislila kako ću se onesvijestiti od silne ljepote.

Okrenuo se prema meni usput popravljajući svoju frizuru jer su nestašni pramenovi bježali iz repića.

Rukom je zamahnuo ispred mene i zatim se na tom istom mjestu našao bijeli kauč.

"Hoćemo li?"Upitao je smiješući se upravo kao i anđeo kakav jest.

Kimnula sam glavom i sjela na kauč pored njega.

"Ova soba se zove "stellarum die",što u prijevodu s latinskog znači "zvjezdani dan""Rekao je svojim nježnim glasom a ja nisam znala gdje se više nalazim .Je li ovo san?Java?Nije bitno ,jedino što sam znala je da se ovdje osjećam sigurno i da ovoj osobi vjerujem.

"Dišeš li?"Nasmijala sam se i klimala glavom .

"Super,sada ti mogu objasniti tvoj pravi zadatak.Nije  nešto teško."

"Pa,koliko sam ja shvatila trebam nekako doći do krvi nekog člana plemenite obitelji i s tom krvlju posvetiti kapelu koja se nalazi u sjevernom dijelu grada?"

"Da,i to je sve.Kao što sam rekao dosta je jednostavno ali moraš pripaziti čiju krv uzimaš .Ako te uhvate u tome ta osoba će umrijeti ,to će izazvati sumnju ostalih osoba oko tebe jer je u pitanju član plemenite osobe i čak ako i uspiješ ispraviti to za tri dana opet će sumnjati u tebe,a drugi zadatak je puno teži .Tako da ako uprskaš bilo kako prvi zadatak teško ćeš ikako završiti preostala dva.Ja te mogu voditi kroz to ,ali ti ne mogu spasiti život ako si ipak prekršila uvjete.Shvaćaš to,zar ne?"