Nikada se više nije tresla u snu kao danas.Osjećaj bespomoćnosti je prolazio njezinim tijelom i polako ju sve više vukao u svoj zagrljaj.Valjda se to dogodi svima nakon što ste im sto puta prebrali po glavi svako sjećanje,svaki podatak,svaki osmijeh,svaku suzu ,čak i sama smrt joj je oduzeta.Ne sjeća se ničega,a zna da je zasigurno trebala imati sve to zakopano u umu.
Život je kurva,a vrijeme je još veća,a o Smrti da i ne pričam.
Ustala je iz kreveta , i kao i svakog dana započela svoje jutro velikom šoljom kave.Kiša je polako prestaja sipati s nebesa ,stoga je izašla malo na balkon i uživala u pogledu.Pohladan vjetar je odnosio posljednje latice cvijeća u zaborav.Kako je krenulo,izgleda da bi i nju mogao ponijeti.
Kavu je brzo ispila,brže nego inače,zbog toga što je jedna određena osoba završila u bolničkom krilu i ona je treba posjetiti.Znate svi o kome pričam,a ako ne znate ,onda izgleda da i vama prebiru po sjećanjima.
Otvorivši ormar uzela je crvenu košulju,crne hlače i crne lakirane štikle.Danas se pravi kao savršena supruga.
Kosu je počešljala i pustila da padne preko ramena.Pogledavši u ogledalo shvatila je da joj u ovome trenutku ne treba poslanje,nego jedan odličan frizer.
"Gospođo,automobil vas čeka ispred."Butler je prekinuo njezino divljenje neurednosti .Ustala je i odjenula svoj crni ,dugi mantil.Hodajući kristalno blistavim hodnicima dvorca ,osjećala se tako nostalgično.Odjednom je zastala.Na trenutak kao da se nalazila u drugome dvorcu.Zlatkasti zidovi su postajali plavi,nije bilo kristalnog poda,već prelijepi tepih plavkastih nijansi.Pogledala je ispred sebe i kao da je netko iz tame dolazio prema njoj.Osjećala je svoju ruku kako čezne dodirnuti osobu koja dolazi,no odjednom je shvatila da gleda u dno praznog,zlatnog,kristalnog hodnika.Zbunjeno je spustila ruku i brže bolje otrčala do automobila.
Kiša je već svom snagom nagrnula na zemlju ne ostavljajući nijedan djelić nedodirnut.Anastasia je zamišljeno gledala kroz prozor ravnice pored kojih su prolazili.Dvor je bio dosta daleko od bolnice ,zapravo od čitavog grada Londona.
Odjednom je automobil proklizao .Naglo je odletjela na drugu stranu stražnjeg sjedala ,zatim se sve počelo vrtiti i na kraju se izvlačila iz slomljenog limenog čudovišta.
Ne shvaćajući kako vozač može biti toliko nesposoban,stajala je sva blatnjava i mokra pokraj mašine.Odjednom je čula nabrajanje.
Okrenuvši se,ugledala je čovjeka s motornom pilom kako sjedi na drvetu zapisujući nešto u nekakvu knjižicu.Imao je dugu crvenu kosu i crvene naočale i zapravo je sve na njemu bilo crveno.No,nije mogla lagati i reći da mu kosa nije bila odlična.
"Hmm,dva,ne četiri osobe danas .Jao,sve ja moram raditi,William će me ubiti ako vidi da ljenčarim i kasnim,a da ne govorim o Clausu,huh?U što ti gledaš?"Odjednom je upitao Anastasiu.
"Ne znam,možda u osobu koja me umalo ubila upravo sada?"Odgovorila je pokazujući na prevrnuti automobil i zatim na svoju odjeću.Zbunjen tim,brže bolje je prelistao knjigu.
"Ovdje nešto nije u redu,ipak ti nisi trebala biti u automobilu."
"Kako to misliš ja nisam trebala biti u automobilu?"
"On se zove Vincent McGarden?"Upitao je pokazujući prema vozačevom truplu .
"Da."Rekla je.Možda je ova osoba plačenik?
"Dakle,Vincent McGarden ,prevrnuo automobil zbog skliske ceste,46 godina,umro u 10:30.Da,to je on,ali nema nikakvih zapisa da je netko trebao biti s njim..."Počeo je mrmljati sebi u bradu pregledavajući i listajući onu svoju knjigu .Na kraju je ipak zatvorio i skočio s drveta ispred trupla .Anastasia zgađena što je ovaj čovjek krenuo dirati tijelo mrtvaca ,je povikala:
"Ma tko si ti uopće da tako pričaš o njemu i meni ,i još mu sada želiš truplo pregledat!!!"Uprla je ljutitom prstom u njega,no on se zadovoljno nasmiješio prema njoj ,zatim podigao motornu pilu.
Anastasia je vrisnula,a on je tijelo rasparao pilom i zatim su iz tijela izlazile vrpce filma.Izlazile su iz tijela jedna za drugom ,a on je onako okružen tim vrpaca izgovorio:
"Grell Sutcliff,smrtonoša."Vrpce su se odjednom smotale u knjigu.Knjigu sjećanja .
"Smrtonoša?"Izgovorila je da joj ta riječ postane još više poznata i zatim je povezala sve kockice.Smrt oduzima ljudima život ,a to je upravo uradio ovaj Grell,dakle smrtonoše su svi oni kao Smrt.
"Maca popapala jezik?"Da,definitivno su kao Smrt.
"Ne baš,samo razmišljam."Grell je nešto promrmljao ,zatim se okrenuo i mahnuo joj.
"Vidimo se na času tvoje smrti."I s tim riječima je otišao.Da je barem znao da je ona već umrla.Uzdahnula je i krenula pješice kući.Nije imala što drugo uradit.
Hodajući je došla do raskrižja i stala nasred njega.Odjednom joj je odlična ideja došla u misli.Kada joj je Rafael govorio kako prizvati demona ,jedna od ideja je bila da ga prizove na raskrižju.Tu su inače najslabiji demoni sklapali ugovore.
U blizini one kapele je bilo raskrižje.No,kako će za kratko vrijeme stići do tamo.Vodonoša.
Izvadivši ključ,pokušala je prizvati vodonošu,no ne ide.Trudila se,no nije išlo.No,vidjevši kako je ključ zasjao kada je kap kiše pala na njega,uvalila je ključ u lokvu i zatim prizvala vodonošu.
Voda se pretvorila u vrtlog i odjednom se ispred nje stvorila djevojka duge kose od školjaka,gornjem dijelu bikinija(?)i repom od sirene.
"Zašto si me prizvala u lokvi ove mutne i prljavo vode,mala vještice!"I nakon toga je Anastasiu polila vodom.Kao da dovoljno nije bila mokra.
"U redu,oprosti ,neće se ponoviti."Koliko je puta samo to slagala?
"Oprošteno ti je,no zašto si me zvala?"
"Trebam uslugu."
"Da,to shvaćam ,inače me ne bi zovnula!!!"Netko je stvarno izašao iz pogrešnoga izvora.
"Trebaš me odbaciti sjeverno-zapadno odavde u smjeru jedne kapelice!"Vodnoša nije gubila vremena.Pokupila je Anastasiu u ogromnom vrtlogu vode i odbacila je svom silom vrištući:
"Mala vještice ličim li ti ja na automobil?".Lijepa osoba,vrlo uljudna.
Udarivši od blatnjavu cestu svom mogućom silom,Anastasia je opsovala sve živo u tom trenutku.Ustala je nikakva i shvatila da je upravo sada našla nasred raskrižja.
Iskopala je rukama malenu rupu i ubacila u nju svoju narukvicu i vlas kose.U sljedećem trenutku se pojavio demon ispred nje nudeći joj ugovor,no prije nego li je Anastasia išta odgvorila,Djevica je svojim okovima svezala demona ,a Vodonoša ih je sve vodom ponijela do kapelice.
U kapelici je demon vrištao i pokušavao se otrgnuti od Djevicinih okova,no Anastasia je bila brža.
"Exorcizamus te, omnis immundus spiritus,
omnis satanica potestas, omnis incursio infernalis adversarii,
omnis congregatio et secta diabolica.
Ergo, draco maledicte.
Ecclesiam tuam securi tibi facias libertate servire,
te rogamus, audi nos."
I demon je nestao u plamenu .Drugi zadatak je uspješno završen.Zadovoljna Anastasia je zahvalila Vodonoši i Djevici,zatim je sjela na pod.Nasmiješila se pobjednički.I odjednom se onesvijestila od boli.
Crne šare su se još više širile po njenom tijelu.
Zbunjeno ulazeći u svoj ured u čistilištu,Smrt je listala nedavne goste.No,kada je dobio upit o tome zašto nije zabilježena Anastasia Ivanov u bazi podataka odmah se bacio na posao.No,baš u tome trenutku nije stigao ništa istražiti.
Nasmijao se i otišao po nju .Stvarno je uspjela obaviti drugi zadatak sama?
Za to svo vrijeme se Ciel zaputio prema starome prijatelju.Ušavši u pogrebnu radnju ,pozdravio je staroga prijatelja.
"Dobar dan Undertaker."Odjedom je ustao iz jednog mrtvačkog kovčega smrtonoša duge sive kose i zelenih sjajnih očiju.
"Usluge se plačaju osmijehom."
YOU ARE READING
Angelus
Fanfiction~Angelus-lat.Anđeo ~ "Otvori oči da otkriješ noć,ne smiješ se bojati sjena. Ti si kao lutka,odgurnuta u tmurni kovčeg. Tijelo ti je prekriveno tamnocrvenim ledom,dok mrak odgaja tvoju dušu. Možeš li me vidjeti? Mogu osjetiti hladnoću tvojih ruku...
