Angelus

~Prolog ~

Dobro se sjećam toga dana.Ležala sam u gustom snijegu u crnoj haljini.

Moje usne su se smrzle i dobijale su plavu boju.Lice mi je također poprimilo neku čudnu boju.

I dobro se sjećam da nisam ništa osjećala tada.Nisam osjećala tkaninu ove proklete crne haljine na sebi.Ni pahulje koje su padale po mojem licu.

Padale su i padale.Jedna za drugom.Vrijeme je stalo,a ja sam čekala.I čekala,i čekala...

Čekala sam u ovoj snježnoj noći u kojoj više nisi mogao raspoznati zvijezde nebeske od pahulja bijelih.

Ali nitko nije došao.Nitko nije došao,nitko me nije čuo.A vikala bih al' glasa ne ispustih.

Rukama sam dodirivala snijeg .Bio je mekan kao oblak ,iako nikad nisam dodirnula oblak,znala sam to.

Nasmiješila sam se pomalo ,onako da sretna odem.Oduvijek sam voljela zimu,ali nikada nisam znala da nešto što volim može biti moj kraj.

Lagano sam okrenula glavu i pogledala sjenu koja je stajala iznad mene cijelo ovo vrijeme.

Njegove crte lica su me pobjednički gledale,al' pogled u njegovim očima je pokazivao žalost.

Tugu koja se ocrtavala.

I zadnje čega se sjećam jeste da je držao crvenu ružu.

Prelijepu ružu s velikim laticama i drškom punom trnja.Lagano se spustio i stavio tu ružu u moju ruku.

Za divno čudo sam osjetila mekane latice.Suza se sputila iz mojega oka.

On se samo okrenuo i otišao.

Ostavio me samu na ovoj oluji.Ostavio me samu.....

I prije nego što su se moje oči zatvorile,osjetila sam miris ruže.

Te crvene ruže.