Angelus

~15.Poglavlje

Otvorila sam s velikom mukom svoje oči i zatim osjetila veliku glavobolju.

Polako sam ustala i sjela na rub kreveta.Kroz vrat su prolazile munje boli ,zbog toga sam instiktivno stavila svoju ruku na mjesto ugriza.

Okrenula sam se i ugledala Harrya kako spava.

Super.

Ustala sam polako i doteturala do kupaonice.Desna strana vrata je bila crvena s obrisima očnjaka ,moje oči su bile natekle i crvene ,a kosa zamršena.

Nervozno sam uzdahnula i gledala u svoj odraz.Plakalo mi se ,itekako mi se plakalo,ali nisam taj luksuz sebi sada mogla dopustiti.

Uzdahnula sam uznemireno zadržavajući suze.Okrenula sam slavinu i bista voda je potekla .Umila sam se ,nekako ispravila kosu i ispravila zgužvanu haljinu.

Vratila sam se u sobu i gledala njega kako spava.Ležao je bez majice na bijeloj postelji s kosom posutom po jastuku.

Rekao bih čovjek da on nije krvoločno stvorenje koje sve živo i neživo ubija po redu.Kiselo sam se sebi nasmijala u bradu i skrenula pogled s njega.

Odjednom sam ugledala oružje na zidu sobe .Vjerojatno je stajalo tu kao ukras,no opet sam se zaletila prema njemu.

Ionako trebam krv nekoga iz plemenite obitelji,zašto ne bih ubila ovo čudovište i uzela mu krv?Mislim,imam sto problema a on je uzrok njih 99...

Držala sam težak mač koji sam skinula sa zida u rukama i promatrala ga.

Na jednoj strani oštrice je bio ugraviran grb kraljevske obitelji ,a na drugoj vrana.

Odjednom me uhvatio novi val panike.Dlanovi su se počeli znojiti uz drhtanje moga tijela,i kao da je lampica koja me držala razumnom pukla.U tim trenutcima sam samo razmišljala o njegovom mrtvom tijelu pod mojim nogama.

Ipak je on zlo koje je oduzelo moje najmilije,stoga ne želim više dijeliti svoju postelju s njim.Dovoljno sam izdržala,da ne govorim o poniženju koje sam iskusila sinoć.

Opet sam posegnula za vrat ,zaustavivši jecaj koji je umalo izletio iz mojih usana.Sad ili nikada.

Progutala sam veliku knedlu i odlučnije primila zlatnu dršku mača.Hoću li uspjeti?

Okrenula sam se polako ,i približila krevetu.Udahnula sam duboko ,zatim primakla mač njegovom vratu.Prokleto stvorenje je izgledalo tako smireno.

Još jedan zamah i sve je gotovo.Još jedan zamah ovim mačem i slobodna sam.Sto ideja mi je prolazilo kroz glavu,no nisam slušala ni jednu osim one da ga trebam ubiti.Dlanovi su se prestali znojiti,tijelo je prestalo drhtati,razum je bio izgubljen.

Podignula sam mač i zamahnula .

U trenutku kada je oštrica trebala poparati njegovu kožu,osjetila sam ogromni val hladnoće i crna magla je ispunila prostoriju.Netko me zaustavio ,bolje rečeno jedan anđeo kojeg trenutno sada nisam očekivala.Zbunjeno sam podignula pogled ,no nisam ugledala njegovo lice,već crninu .Nije imao lice,no znala sam točno kakvim me pogledom promatra.

Vratila sam pogleda na Harrya,i zatim sam još veću silu upotrijebila da pomaknem mač.Ni najjači čovjek ovoga svijeta nije mogao pomaknuti njegovu ruku s moje.

Držao me čvrsto,kao što krokodil drži plijen u svojoj čeljusti.I odjednom u trenutku kada sam zaželjela zamahnuti prema Smrti,Harry se lagano pomaknuo.

Ukočila sam se ,shvativši kakvu sam glupost mogla napraviti.U svoj toj želji,izgubila sam ljudskost .Prva suza se zbunjeno skotrljala niz moje obraze ,a druga ,jadna i bijedna je predvodila potop.