Angelus

~5.Poglavlje

....................................................................

~Povez je bio stavljen preko mojih očiju a strah se širio mojim venama.Sjela sam u nekakav automobil,bolje rečeno gurnuli su me u njega.

Nisam znala ništa o njima,osim toga da su ubili moju majku i da žele mene.A sada je Matt bio njihova žrtva.Osjetila sam tlo kako se pomjera i da se  automobil pokreče.

Svakim zavojem sam se osjećala lošije i lošije.Kao da dolazak toj nekoj osobi meni znači smrt.Osjećala sam se kao malena ptičica u noći punoj grabežljivaca.Vozili smo se dugo u tu bezdan.A zatim smo odjednom stali.

Moje noge su osjetile kamenito tlo i počeli smo hodati.Svaki dio moga tijela se tresao dok su me ovi ljudi doslovno nosili.

Osjetila sam hladnoću a bilo je ljeto.

Ovaj povez je bio upotpunjen nekakvom vrećom koja mi je za svaki slučaj navučena preko glave.

Tako slaba,prestrašena i nespremna da se borim protiv njih.

Hodali smo,te su me ugurali u jednu prostoriju.Nisam bila sama, u to sam sigurna.

Netko je još bio samnom .Lagano sam podigla ruke i skinula vreću ,a zatim i povez.

Nalazila sam se u nekakvoj radnoj prostoriji.Jedino svjetlo je dolazilo iz kamina iz kojeg je buktala vatra.

Pogledala sam oko sebe.Crnilo sobe me je u prvi mah dekoncentrisalo na neki način,ali su se sad moje oči prilagodile.

Pogledala sam u jedan kutak koji se nalazio kraj prozora.Bila sam u pravu,nisam sama.

Sjena čovjeka,i to nekog razvijenog se nalazila tu.

Udahnula san duboko i počela se povlačiti unazad.Za svaki moj korak ,taj se čovjek sve više približavao.Ali mrak je činio svoje ,njegovo se lice vidjelo nije.A nadam se da je i meni pomagao na neki način.

Tada sam udarila leđima od zid.Bila sam

u klopci.Krv je kolala po tijelu u ritmu straha koji se širio mojim tijelom.

Ta  je osoba sada bila toliko blizu da sam mogla osjetiti njegov dah koji mi je govorio da ovo sigurno nije bio običan čovjek.Ovo je bilo nešto više.Nešto opasnije od čudovišta.

Okrenula sam glavu ne želeći pogledati u osobu u lice.Nije me više to zanimalo koliko bijeg.

Disanje i uzdisaji su se ubrzo mogli osjetiti kod mojeg vrata.

ˇ"Želiš li stvarno znati ovo?

Nikada......,pa ni u najluđim snovima .........nisam slutio da ćeš stvarno stajati ovdje pred mnom .....................Elsa..."

Rekao je,šapatom te riječi pored mojeg uha i jednom me poljubio u obraz i nestao.Kao da se protvorio u tamnu sjenu i nestao.Sjela sam na pod  od šoka.

Tko je ovo bio?

Osoba koja je ubila moju majku je sada bila toliko blizu mene šapćući moje ime.Taj monstrum,to čudovište zna za mene.I sad sam ja sljedeća.

Anastasia Elsa Ivanov.

Kći Yakova i Oksane.

Rođena u mjesecu prosincu ,dana 7. kad je padao najveći snijeg.

Ja sam sljedeća.

Odmahnula sam glavom i prenula se iz svojih misli.Ubrzo sam pogledom prešla po sobi,i shvatila nešto.

Sama sam u sobi,mogu pobjeći.

Otišla sam do onoga prozora.Lagano sam ga otvorila i glasno uzdahnula iznenađena visinom na kojoj se nalazim.