Angelus

~16.Poglavlje

Mrak je obavio cijeli dvor i govor je utihnuo.Blijeda svjetlost je obasjavala mramorne ploče na podu i velike uljane slike na zidovima.I sami bogovi su spavali u raskošnim i prostranim prostorijama.Svi su usnuli,osim mene.

Sjedila sam na terasi razmišljajući što dalje poduzeti.

Odjednom sam osjetila hladan nalet vjetra i magla u obliku ljudskoga tijela se stvorila ispred mene.Smrt se kao i uvijek pojavio ,vjerojatno zbog toga što je pomisao da ja nekoga ubijem nemoguća.

Otišao je do stolice,sjeo,zatim zapalio cigaretu.Opojni dim je otišao u moja pluća i umalo sam zamolila anđela Smrti da mi posudi koju cigaretu.Stvarno sam počela zaboravljati tko je on zapravo.

Kao da mi je pročitao misli(a vjerojatno je to uradio),pružio mi je cigaretu.Uzela sam je i udahnula dim.

Uskoro nas je obavio gusti oblak dima.

"Znaš li ti uopće što trebaš uraditi?"

Upitao je odjednom prošavši rukom kroz crnu kosu.Šutila sam,upravo zbog toga što uistinu ne znam što radim.Gledao je u mene s tim zelenim očima kao da sam antilopa koju lav želi prožderati,ali je naravno prije toga mentalno ubija .

Taj njegov jezivi pogled me uistinu ostavio bez daha.

Osjećala sam svoju krv kako kola,srce kako lupa sve jače i jače i znoj kako se skuplja na tijelu.Odjednom sam instiktivno posegnula za cigaretom koja je bila u njegovim rukama.Dobro da mi nije otkinuo ruku,već se samo nasmijao ,ali pogled još uvijek nije skinuo s mene.

"Znaš li išta o grčkoj mitologiji?"

Upitavši to,ustao je sa stolice i zveket njegovih čizama se začuo.Nageo se preko ograde terase i nezainteresirano gledao u vrt dvorca.

"Da" Izgovorila sam u istom dahu ,još uvijek nervozno držeći cigaru u rukama.

Njegove oči su zatim uzbuđeno zasjale.

"Tko je bio jedini bogalj od svih grčkih bogova?"

"Hefest,kovač."Odjednom se Smrt sadistički nasmijao.Potrčao je prema meni i povukao me prema ogradi kao dijete od pet godina.Prstom je upro u Hefesta koji je držao u rukama crnu kabanicu i šepao do biljnog labirinta.

Shvatila sam zašto mi Smrt pokazuje na njega,no prije nego što bih išta rekla,odjednom sam padala.Smrt me gurnula .

Andrenalin koji sam osjetila je bio nenormalan,a taj strah se ne može opisati.Nikada se nisam bojala nečega specifičnog,no zbog ovakvog naglog pada prespitala sam sebe još jednom.Prije nego što sam udarila od hladan pod,dvije ruke su se obavila oko mene.Odjednom sam se našla u Smrtovim rukama .Ja isprepadana,blijeda ,jedva dišući u rukama sadista.Prelijep prizor,uistinu.

Spustio me na pod ,i prije nego što sam ga uspjela udariti u lice šakom,namignuo mi je i nestao.

Bacila sam se na pod i uzdisala teško.Zatim sam ustala,malo se smirila,ispravila zgužvanu majicu i svezala rep.Idemo obaviti prvi zadatak.Uzrujano sam počela hodati prema vrtu .Kako se Smrt usudi mene samu ostaviti da ovo obavim.Odjednom sam zastala kraj kamene fontane.Voda je prskala sve oko sebe ,a teški kameni kipovi su stajali u svome vojničkom položaju.

Ja sam krenula od svih mitoloških stvorenja ubiti jednog od grčkih bogova.Osjetila sam noge kako mi se tresu i sjela sam na pod.Ruke su drhtale ,i opet nisam mogla disati.Nisam mogla doći do onoga jednog daha

života .

Gledajući u svoju ruku vidjela sam kapljicu kako je pala na nju.Znak da ja nisam dorasla ovome,da moj veliki govor ne znači da ću uistinu ovo moći uraditi.