~Nasmiješio se nekako zao i gledao me u oči.
Njegove dječije ,oči zelene su gledale u mene i samo po njima vidim,da je spreman učiniti sve.
I tako sam ,jako pretrašena u ovom mraku gledala njega kako mi se pobjednički smije.Lapma je bila slomljena u sto dijelova na podu,dok je njegova ruka krvarila zbog naglog udarca.No,on se nije pomaknuo.
Pomalo se počeo spuštati ,sve bliže i bliže.Osjećala sam krv kako kola mojim tijelom,i željela sam se iskoristiti neku tehniku borbe,no nisam se mogla pomaknuti.
Disala sam jako ubrzano.On je podigao svoju veliku ruku i skinuo gumicu sa moje kose koja je bila u punđi.zbunjeno sam ga promatrala a on je svojim prstima prolazio kroz moju kosu.
Nije više imao smiješak na usnama.Oči više nisu bile dječije,nego tužne.Kao da je u trenutku gladi osjetio tugu zbog toga što zbog sebe mora oduzeti nekome drugom život.
Nisam čudovište,ne shvaćam kako se osjeća,ni što želi.
"Kako bih te mogao ubiti?"
Prošaptao je i s tim sjeo na kauč .I ja sam se poduprla rukama i sjela .Dakle,ipak me ne želi ubiti.
Gledala sam zbunjeno u njega,dok je vatra postajala tiša i tiša stapajući se s njegovom tugom i željom da izgori u pepeo.
I ja sam bila tužna s obzirom na događaje .I bol zbog izgubljene osobe mogu tako lako nažalost prepoznati i suosjećati s tom osobom.
Skrenuo je odjednom naglo pogled i gledao u mene.Osmjehnuo se teško i poljubio me u čelu.Ustavši,ja sam obrisala trag njegova poljubca.To što sam ranjivo ljudsko biće ne znači da sam u potpunosti spustila svoj zid oko njega.Ipak ga ne znam dovoljno dobro.
Čudna je ova brza promjena raspoloženja.Ali to je valjda normalno za osobe kao on.
"Vampir.Ja sam vampir."
Rekao je odjednom nasipajući sebi neko piće u čašu.Dakle,to objašnjava očnjake,mrak i taj osjećaj krvoločnosti.Ali ipak,iako znam kako ubiti ovakva stvorenja ,nikada se zapravo nisam prije susretala s njima .Sve što znam je u knjigama,i samo me one mogu izbaviti sada,ako dođe to toga da moram svoj život braniti.
"I slobodno to govori,neću se uvrijediti."
Njegov grubi i duboki glas je odzvanjao prostorijom.Poprilično je arogantan.Naravno da ću ga znati vampirom,to je on.Čudovište,pardon,kralj čudovišta koji moraju piti ljudsku krv da bi preživjeli u ovome svijetu.Hranidbena piramida života je okrutna.
Opet je sjeo pored mene i povukao me bliže.Pokušala sam se oduprijeti,naglo željeći uhvatiti još jednu lampu,no odmah mi je privezao ruke svojom kravatom.Zašto se nalazim u podređenom položaju?
Uzdahnula sam.
Milovao mi je lice sa svojom rukom.Odvratno.Privlači me,to je istina,no kako bih ikada mogla biti s takvom vrstom ?
"Znaš"-prošaptao je "Ja sam užasno gladan.Možda malo pregrizem,ali te neću ubiti."
Zatvorila sam oči na sekundu i uzdahnula.Odvratno,zbilja odvratno kako je čovjek navodno polazište od svega i na vrhu a zapravo je samo hrana,kao što je miš orlu.
"Da, nećeš me ubiti kao što nisi Matta,zar ne?"
Kiselo sam se nasmijala,željeći mu pljunuti u lice,no s obzirom da imam jako puno posla za obavit i jako puno osoba za osvetit,i da mi je život u opasnosti,nisam uradila glupost.
"On je bio usputna žrtva i stajao mi je na putu.I samo da znaš nisam ga ja ubio nego stražari četvrte armije,stoga te molim da prestaneš sa glupim pitanjima"
Naglo sam ga lupila nogom i oborila s kauča.U tom trenutku sam otrčala do drugog kraja sobe skinuvši kravatu .
Uzela sam u ruke drvenu stolicu željeći je nekako upotrijebiti kao oružje.Neće ići dobro,ali vrijedi pokušati.
"Kako te nije samo sramota tako govoriti o čovjeku ,o nečemu što si ti bio?!Zašto govoriš o njemu kao da je bio teret !"Ustao se s poda izgledajući užasnuto ali i kao da se zabavlja.Luđački pogledi nikada ne završe dobro.
Podignula sam malo stolicu,spremna baciti je ili je upotrijebiti kao štit .Ne idem ja nigdje bez borbe.
"I bio je teret.Svi ti ljudi su teret Anastasia!I treba uništiti te prljave ljude."Nema suosjećanja,nema osjećaja nikako.Kako sam mogla biti glupa i pokušati razumjeti ovakvo biće?
Mi smo hrana,oni su lovina.
"TI PRLJAVI LJUDI SU BILI MOJA OBITELJ!"I bacila sam stolica na njega svom snagom .Nije istina da su vampiri brzi kao svjetlost,ovaj se jedva maknuo.
Udarila ga je u lice,i rasula se u stotinu dijelova,no nisam bila tu gotova.Zaletila sam se i onaj kauč gurnula na njega na kraju ga pribijajući uz zid .Tupi udarac se začuo označajući njegovu lubanju kako se sastala sa zidom.
I suze su počele teči.Bila sam tako užasnuta i ljutita da nisam mogla doći sebi.Prokleti vampir i njihovo postojanje.
Oduvijek sam znala da sam nešto više od čovjeka,ali nikada nisam znala šta,kao ni sada,ali to nije bilo važno.Ako sam mogla pomaknuti kauč i slijepiti vampira sa zidom ,mogla sam pobjeći.
"Bili su moja obitelj,koja je sada pod zemljom."Rekla sam,i zaletila se prema vratima,no onaj kauč je onda tada umalo mene pokupio.
Njegova prisutnost je bila užasna.Postajala je mrtva,hladna .Obgrlila sam se rukama zbog hladnoće oko mene.Kružio je oko mene ,poput grabežljivca,a sigurna sam da mu je ovakva okolnost normalna u lovu na nedužne ljude.
Prišao mi je s leđa i pribio me uza se.Opet je stavio glavu na moje rame.Nisam se mgola pomaknuti .Osjećaj koji je širio oko sebe je bio ubojit,doslovno.
"Što misliš o meni sada?"
Upitao je.Njegovo disanje je postalo plitko,željeći zabiti svoje očnjake u moj vrat,no čekao je moj odgovor.Ovoga majka nije naučila da se ne smije igrati s hranom.
"Mislim da si postao to što jesi,da si umro sam,prije jako ,jako dugo vremena"
Prošaptala sam.Stisnuvši šaku željeći još jednom udariti ono njegovo prokleto porculansko lice.Ne želim biti ovdje,ne želim biti njegova transfuzija.
"Shvaćaš da ćeš sada uvijek biti sa mnom,zar ne?"Sklonio je moju kosu s vrata.
"Shvaćam."Izgovorila sam ,znajući da je moja pobuna bilo slomljeno pokućanstvo po sobi.
"To je dobra cura."I zamahnula sam udarivši ga u nos.Tko je dobra cura?Nisam tvoj pas.Ali naravno,on se nije pomaknuo nimalo,već me uhvatio za zglob i povukao prema sebi.
Trnci su prošli mojim tijelom.
"Nestalo mi je strpljenja."I zario je očnjake u moj vrat.Cijedio je moj život na tankoj slamčici,malo po malo.Ako ništa,barem sam ga udarila onako kako je zaslužio.
YOU ARE READING
Angelus
Fanfiction~Angelus-lat.Anđeo ~ "Otvori oči da otkriješ noć,ne smiješ se bojati sjena. Ti si kao lutka,odgurnuta u tmurni kovčeg. Tijelo ti je prekriveno tamnocrvenim ledom,dok mrak odgaja tvoju dušu. Možeš li me vidjeti? Mogu osjetiti hladnoću tvojih ruku...
