Angelus

~9.Poglavlje

Kapljice znoja padale su sa mojega čela dok sam pokušavala uhvatiti dah.Pogledala sam oko sebe.Nisam bila u mračnoj prostoriji od njegove sobe,ni u nedovršenom vrtu.

Bila sam tu,doma u svojoj sobi.Pogledala sam uznemireno svoje ruke i vidjela da nema ogrebotina na njima od vezanja za njegov krevet.Zar je sve bio samo san?Kako je mogao biti onako stvaran...

Podigla sam pogled i vidjela namještenu crnu haljinu na stolici do kreveta.Okrenula sam se i pogledala datum,danas je gospodičin sprovod.

Uzdahnula sam uznemireno,dakle bio je san.Ustala sam i lagano odšetala do kuhinje.Ako je bio san,dakle Matt je još uvijek živ.

I on je stajao ,pravio doručak kao da se ništa neobično nije dogodilo.Lagano sam mu prišla i zagrlila ga.

"Umm,dobro jutro i tebi?"Nasmijala sam se ,zatim sjela na stol.Početni šok je prošao u trenutku kada sam ugledala njegovo lice ,i osmijeh se nije skidao s moga lica.

Kuća je bila posve uredna,a ne razbacana.Doručkovali smo u miru.

Nakon toga smo se spremili i otišli na sprovod.Što god onaj san bio,pridržavat ću ga se.

Odjenula sam se isto kao i snu i zatim pustila kosu u valovima.

Stajali smo u istoj prostoriji i zatim je on  ušetao.Kao i u snu kao da se soba naglo obasjala,ali tada sam pomislila da je anđeo,ali je on zapravo suprotno od toga.On je čudovište .Oči su nam se sastale i krenuo je prema meni,no skrenula sam pogled i ispila čašu vodu.U trenutku kada je stigao do mene,okrenula sam se i otišla u susjednu prostoriju.Znam što će se dogoditi ako ostanem tamo,a posebno znam što će biti ako izgubim Matta u ovoj gužvi.Okrenula sam se zbunjeno prema njemu .Kao da je osjetio da nešto nije u redu.

Spustio je čašu na obližnji stol i žurno došao do mene.Oboje smo stajali na balkonu pogledavajući prema dvorištu.

"Je li sve u redu?"Upitao je ,stisnuvši me za ramena."Trebamo odmah otići odavde."

Samo sam to uspjela progovoriti,prije nego što sam ga opet ugledala na drugom kraju prostorije.Oči su zasjale crnim bljeskom,a sjene u prostoriji su označavale da se spušta noć.

Uhvatila sam Matta za ruku i oboje smo otišli do automobila.

"Idemo doma odmah."Kimnuo je glavom ,sjedeći na vozačevom mjestu.Upalio je automobil,i polako smo krenuli kući.Vožnja je bila ispunjena tišinom,i ja sam gledajući kroz prozor primjećivala sve veće i veće sjene.

Nimalo se ugodno nisam osjećala,znajući da Matt može večeras umrijeti.

"Dakle i ti si ono osjetila.U vezi onog čovjeka što je ušao u sobu."Odjednom je progovorio,prekidajući jezivu tišinu .

"Da."Izgovorila sam iste sekunde,znajući jako dobro što je on."On je vampir."Parkirao je ispred našega doma,zatim izvadio ključ iz brave i okrenuo se prema meni.

"Znam.Zato ga gospođa nikada nije željela blizu nas."

Ima smisla zašto se onda toliko trudila da nas sakrije i zaštiti.Ušli smo u pomalo svježu kuću,i Matt je otišao do gospođine sobe.Vjerojatno će se vratiti s istom kutijom.Njegovi koraci su se mogli čuti,jer su odzvanjali od drveni pod.

"Evo je."I pružio mi je istu prašnjavu kutiju u ruke.Sjela sam na kauč polako prelazeći preko svih dokumenata i stvari koje su se nalazile u njoj.

"Idem ja prošetati."Izgovorio je ,uzimajući ključ svoga automobila."Molim te,večeras ostani kući."Umalo sam uzviknula panično,a to bi izazvalo jako puno pitanja kod njega.Zbunjeno me pogledao,no ipak je odložio ključeve i sjeo kraj mene.Odjedom,kao da su sjene još više okruživale kuću i  dolazile su iz samo jednog smjera.

Iz dvorišta.

Spustila sam polako dnevnik na kauč ,i laganim koracima došetala do prozora.Matt je otišao do svoje sobe,ostavljajući me samo nakon pet minuta sjedenja.I ugledala sam ih.

Poredani jedan do drugoga s maskama na licama su stajali ispred moga doma .Maske im nisu pomagale,prepoznavala sam proklete vrane na njihovim rukama.

"MATT!"Zavrištala sam,i krenula trčati prema ormaru u hodniku.Tu se nalaze torbe spremljene za ovakve okolnosti.Okolnosti života i smrti.

Ne možemo se boriti s njima,stoga moramo pobjeći.Čula sam njegove korake i uskoro je bio pored mene,držeći dva pištolja .

"Znam."-Rekao je mirno pružajući mi jedan pištolj.

U torbi je bilo soli,oružja,talismana,te čitav sadržaj kutije i naravno higijenske potrepštine,nešto hrane i vode te odjeće.

"Ne možemo izaći kroz prednja vrata."-Rekla sam užurbano postavljajući talismane kod svih ulaza kuću.Talismani bi ih samo mogli zaustaviti možda na deset minuta najviše,ali i to je puno u bijegu.

"Idemo ispod kuće,kroz tunele."Kao što znate gospođa je bila paranoična,što znači da je u svojim mladim danima izgradila ogroman tunel povezan s kanalizacijom kako bi mogli pobjeći odavde.

I to nam je upravo spasilo život.

Kimnula sam i uskoro smo bili ispod kuće ,u tunelu .Ulaz u tunel se nalazio ispod njezinog kreveta.Krenuli smo u zapadnom smjeru nadajući da ćemo izaći kod neke glavne avenije ,da bismo od toga mjesta mogli doći do kolibe koja se nalazila izvan grada.I ona je zaštićena tunelom i puna talismana.

Trčeći kroz tunel,čuli smo jake udarce.Izgleda da su uspjeli ući u kuću i upravo sada su slomili ulaz.Zategnula sam pištolj,iako sam znala da nemam nikakve šanse da pogodim jednog od njih.No,bili su brzi,i to jako brzi.

I što me najviše začudilo,je to što su pucali po nama.Nisi izgleda kao pravi metci,već kao oni za uspavljivanje.Imali su oznake seditiva na sebi.

I trčali smo kroz tunele koliko su nas noge nosile,no bili smo pogođeni.Uzaludno je bilo sada pucati ,kada su me pogodili u leđa .

Srušila sam se na pod,i pri udarcem sam izgubila svijest.Samo se sjećam da je Matt dozivao moje ime.