Angelus

~3.Poglavlje

~Sprovod je bio najobičniji.Oni najbliži ljudi su bili tu,a bilo je i mnogo onih koji su se kao brinuli za nju,i bili za nju tu u posljednjim trenucima.

Imala sam na sebi crnu haljinu do koljena,imala je duge rukave i ona se "križala" na prsima.Smeđa kosa je bila u uvojcima i okvirivala je moje pomalo blijedo lice sa rumenkastim obrazima.

Usne su mi bile blijedo roze , moje oči su se kao i uvijek isticale.

One su bile ono najneobičnije na meni.Jedno oko je bilo zeleno ,a drugo je bilo plavo.Da,moje oči su bile različite boje.I uvijek sam se time ponosila.Najviše zbog toga što je to bila uspomena na mog dragog oca,koji je imao iste takve oči.

Držala sam bijeli ljiljan u ruci.To je bio njezin najdraži cvijet ,ali ja volim ruže.I to one crvene,one koje većini ljudi nije bilo drago kupovati,jer su previše jednostavne.Ali ja ih volim,baš takve kakve jesu.

Uskoro mi je Matt prišao.Oboje smo izgubili majku i osobu koju smo voljeli.I samo smo mi ostali.

Nosio je na sebi odijelo.

Svoju neurednu kosu je sada počešljao i oči boje jeseni,smeđe s malo žućkaste boje su me zabrinuto gledale.Nismo baš puno razgovarali ovih dana.

"Hey."-Rekao je i zagrlio me.Zagrljaj je bio topao i nježan,baš onaj savršeni.

"Hey i tebi."-Uzvratila sam uz blagi osmijeh.

Pogledao je ljiljan u mojoj ruci.

"Ona je stvarno voljela ljiljane."-Nostalgičnost i tuga se očitavala,ne samo u njegovom glasu,nego i u zraku oko nas.

Podigla sam ga malo.Sunce je kroz prozor točno udaralo svojim zrakama po njemu.Kao da je svijetlio,kao da imam dio nje u njemu.

"Znaš,kasnije ti moram nešto pokazati."

Prenula sam se iz svojih misli.

"Molim?"

Progutao je knedlu.

"Kad dođemo kući,dat ću ti nešto što je ona željela da imaš."

"U redu."-Prošaptala sam.Tada je u prostoriju ušao visok čovjek.Kovrđave ,smeđe kose u uvojcima.

S plavim očima nemirnoga mora u izlasku sunca.Bio je blijed u licu i nosio je crno odijelo.Savršeno mu je pristajalo.Bilo je kao da je anđeo ušetao u sobu u kojoj ni daška sreće nije bilo.

A nisam ga poznavala,niti sam ga ikada vidjela.Ali sam se osjećala voljeno.Voljeno od strane toga čovjeka čije ime nisam poznavala.

I to je bilo nešto jezivo.Osjećaj pripadnosti nekome.Nekome s kim se osjećaš kao da ga poznaješ čitav svoj život.

Pogledao je mene i pomalo se osmijehnuo.Počeo mi je prilaziti.Osjećala sam kako me Matt čudno gledao ,sa sumnjom neke vrste.

Napokon je došao ispred mene.

"Zdravo.Primite moju sućut.Ja sam Lylyin stari prijatelj Harry.".Progovorio je ovaj neznanac,koji se izgleda zvao Harry s dubokim glasom punim zadivljenosti.U dubokom i melodičnom glasu se ocrtavao britanski naglasak.

Uzeo je moju ruku,sageo se i poljubio je.

"Ja sam Anastasia."

Jedva sam progovorila,jer mi je uistinu dah zastao od prizora ispred mene .

Pogledao je prema Mattu.Pogledao ga je nekako prodorno i osjetila se prava napetost između njih.

"Žao mi je."-Izgovorio je to ,kao da je ništa.Kao da je nešto nevažno.