Angelus

~19.Poglavlje

Sjećanje?Zar sam ih ikada imala?Zašto je sve tako mutno,u vrtlogu zapostavljeno i zbačeno?

Sve je mutno,crno i bijelo oko mene ,i obavija me malo po malo.

Crno,tamno,gdje su sada svi?

Sama sam,oduvijek je tako bilo.

Sve tamno,osim njegovih plavih očiju

Odjednom je deka poletjela u zrak,i Anastasia se naglo ustala.Nije mogla disati,toliko se toga gomilalo u njezinoj svijesti.Zašto se ne sjeća ničega iz svoga djetinjstva?Zašto je sve bilo tako mračno i mutno?Stavila je ruku na prsa ,odmah na mjestu užurbanog srca.Barem mu je ovaj put vidjela oči,te hladne,ledene oči.

Okrenula je glavu i pogledala pored sebe.Harry nije bio tu.

Uzdahnula je sretno.Da je bio tu,upitao bih je zašto se onako trznula iz sna,i to bi se pretvorilo u dvostano ispitivanje.

Odjednom je osjetila kako je nešto kapnulo na njeno krilo.Zbunjeno je podignula pogled gore.Očekivala je nešto na plafonu,baš kao u onim horor filmovima,no tu ništa nije bilo.

Opet je kapnulo.Pogledala je u sve krilo u i ugledala krvave kapljice krvi.

Odakle?Zbunjeno je promatrala ,no kada je shvatila da joj nešto klizi niz lice potrčala je u kupaonicu.

Zaključavši se ,otišla je pred ogledalo.Njezine oči su bile krvave,i ne samo to.

Nije vjerovala da je to ona u ogledalu.Bjeloočnice su bile crne boje,a zjenica crvene.

Tresla se dirajući svoje krvavo lice.

Odjednom je primijetila crne šare na rukama.Što ovo znači?

Pogledala se još jednom u ogledalo i odjednom se sve povlačilo.Crnilo je otišlo s njenih ruka i oči joj nisu više bile onako sablazne.

Još se uvijek tresla i noge je odjednom nisu mogle držati.Sjela je na pod ,osjećajući kako ne može disati.U ovome trenutku nije bilo važno smiriti se,bilo je važno pronaći odgovor.Odjednom je osjetila veliku glavobolju.Od boli je ležala na podu pokušavajući nekako otjerati svu bol koja sijeva.

Kucanje na vratima je uznemirilo i nije moglo doći u gore vrijeme.

"Ej,jesi li unutra Anastasia?"Harryev glas je odzvanjao u njenim ušima.Ne,ne može saznati za ovo.Polako se dizući,otpuzala je do vrata i naslonila se na njih.Mogla se zakunuti da je čula Harryev uzdah odmah pored uha.

"Da,sad ću doći,samo malo."Progovorila je polako i skliznula na pod.Stavila je jednu ruku na usta da ne vrisne.Bol je bila prevelika.Odjednom je nestala,brzo i naglo kao što je i došla.Sva uzdihana je ustala i otišla do ogledala.

"Ovo se nije dogodilo."Rekla je pokušavajući sebe umiriti,no njezina podsvijest je znala.Nešto je napada i  nije nikako dobro.Umila se i još jednom uzdahnula.Toliko je bila zbunjena da joj se plakalo,no opet je uspjela suze zadržati.Umila se ledenom vodom i gledala crvenu tekućinu kako odlazi.Izašla je iz kupaonice s lažnim smiješkom.Nikako joj nije trebalo da Harry sazna za ovo.

Harry je sjedio na balkonu,i po prvi put nije držao čašu u rukama.Nervozno je tapkao nogama i prolazio rukom kroz kosu.Gledao je u daljinu .

"Ej,dođi malo ovamo."Tiho je rekao ,još uvijek ne gledajući na nju,i pokazao na stolicu do sebe.Anastasia se svakim korakom osjećala sve slabije i slabije.

Sjela je na stolicu do njega,čekajući što će se sljedeće dogoditi.

"Ti si svjesna zašto si ti ovdje,zar ne?U ovom dvorcu,u ovoj sobi?"