Zatvorila sam ulazna vrata za sobom i skinula patike, te ostavila rezervne ključeve na policu. Zveckanje ključeva bio je dovoljan znak, da već posle pet sekundi usledi škripa malenih šapica niz drvene stepenice. Bendži, moj maltezer, pojurio je ka meni te je počeo da skače i da maše repom. Uzela sam ga i ponela ka dnevnoj sobi, seli smo na kauč i sačekali da neko dodje i uvidi da sam stigla kući. Kako niko nije čuo da sam tu, morala sam nekako da im naglasim da sam se vratila.
Ja:"Stigla sam!"
Povikala sam dok se Bendži igrao sa mojoj pertlom od trenerke. Majka je odmah sišla sa sprata te me je snažno zagrlila i poljubila u kosu. Odmah je otišla da nam skuva kafu, to je bio naš svakodnevni ritual.
M:"Šta ima novo u školi?"
Upitala je a ja sam pokušavala da ne napravim nagli pokret koji bi probudio moj maleni beli oblak koji je spavao u mom krilu.
Ja:"Ništa specijalno" otpila sam gutljaj kafe "gledali smo utakmicu danas i bilo je iznenadjujuće zabavno, ko bi rekao da košarka može da bude zanimljiva"
Nasmejala se na moju izjavu, jer su svi iz mog okruženja svesni da sport nije nije bila moja omiljena stvar i da sam na časovima fizičkog samo prisutna kada treba da se prebrojavaju učenici.
Telefon mi je zazvonio, na prvi mah sam pomislila da je Lu, ne bi me začudilo iako smo do skoro bile zajedno, mi smo uvek pričale po ceo dan. Medjutim kada sam se mahinalno javila na telefon, uvidela sam da razgovaram sa jednom starijom ženom.
Xx:"Dobar dan, da li je to Makena?"
Upitala je žena milim glasom, prvo sam bila malo iznenadjena njenim pozivom ali su kockice počele polako da se sklapaju.
Xx:"Zovem zbog privatnih časova informatike, imam li pravu osobu pored telefona?"
Bila sam srećna ali i blago šokirana, da li je moguće da su oni papiri koje sam postavila stvarno pomogli.
Ja:"Da, ja sam, izvolite?"
Xx:"Ja sam Elis. Htela bih da zakažem privatne časove za svoju ćerku, ona se zove Lidija, osmi je razred. Da li si slobodna u subotu?"
Upitala je učtivo.
Ja:"Jesam, naravno."
Rekla mi je ulicu i broj, te sam pažljivo pribeležila, kako ne bih zaboravila. Zahvalila sam se na pozivu i čas je bio dogovoren.
M:"Ko je to bio?"
Pitala je malo zabrinutno, volela je sve da zna. Tako je oduvek bilo, nikada ništa nisam morala da krijem od nje.
Ja:"Nećeš verovati, držaću svoje prve privatne časove!!!"
Počela je da se raduje zajedno sa mnom i snažno me je zagrlila.
M:"Makena, ponosna sam na tebe"
Toliko je bilo lepo čuti to od nje, ona i tata su uvek bili moja najveća podrška, zato sam sada ovde gde jesam.

KAMU SEDANG MEMBACA
"Privlačan"
Fiksi Remaja"Nekako si.." nije mi dopustio da završim, već je prišao korak bliže meni. "Šta sam ja to" upitao me je, a meni su od njegovog pogleda samo žmarci prošli telom. "Privlačan" dodala sam tiho.