12.

3K 86 24
                                    

|MIJA PERSPEKTIVA|

Bila sam sama u kuci i setala sa  velikom soljom kafe krz istu. Usla sam u  Vukanovu sobu i razgledla njegova odjela. Zaista ima ukusa ali dusu ne.

Naisla sam na kutiju u kojoj su se nalazile slike. Djecak na njima sa sirokim osmjehom. to je bio Vukan. Boo je sladak kao malo dijrte. Naisla sam cak i na dvije slike sa nekim otmenim covjekom.  U toj kutiji se nalazila i porodicna slika.  Zbog tih slika pomislila bih da je imao prelijepo dijetitvso.

"STA RADIS TI ODJE!!!! "

Kutija sa slikama i solja kafe mi je ispala iz ruku . Sve slike su bile nagrdjene.

"ODAKLE TI PRAVO DA  DIRAS MOJE STVARI I ULAZIS ODJE!?"

Stajala sam ukopana i nisam imala  smelosti da se okrenem.

Okenuo me j ka sebi.

"PITAO SAM STA TI TRAZIS U MOJU SOBU!!! PREVISE  DOPUSTAS SEBI!"

"Bilo mi je dosadno. Nasila sma na kutiju  i nisma imala namjernu da upropastim tvoje slike."

tiho govorim. Ali je ljut  i stisnuo me jr snazno za ruku.

"Ko je ovaj covjek pored tebe?"

Bijes je rasao u njegivim ocima sve jace je stezao moju ruku.

" STA TEBE BRIGA KO JE MENE TO! ODAKLE TI SMJELSOTI DA DIRAS MOJE STVARI U MOJOJJJJ KUCI! IZLAZIII NAPOLJEEE!


"JA SAM LUDA STO SAM UOPSTE  SINJC POKUSALA DA TI POMOGNEM!!! TREBALA SAM DA TE PUSTIM DA CRKNES SINOC!!!"


Gurnuo me je kroz vrata, pala sma na pod a on je zalupio vraata.. 
Usla sma placuci u sobu i sjela  u cosku pored kreveta. bilo mi je krivo jer sam dirala njegove stvari. Koliko gof i ja zivjrla sad aodje nemma prava na to.


⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️

Kako vam se svidja nastavak i prica do sad?

Jedina zeljaOnde histórias criam vida. Descubra agora