Sledeca dva dana provela sam u kupovini. Jer, pogodite sta, shvatila sam da nemam nista od stvari sto mi je potrebno za ovo putovanje. Pogotovo ne kupace kostime. Orman mi je bio ispunjen samo stavima za posao i nekoliko haljina koje sam koristila za svecanija desavanja. Tako da su mi bile potrbene stavri koje bih koristila na ovom putovanju. A onda i kupaci, htela sam da vecina kupacih kostima bude u jednom delu tako da se moj stomak ne vidi, ali sam na kraju odustala. Nikada nisam volela da krijem svoj beleg pa nemam nameru ni sada. Na kraju krajeva, svi koji nisu spremni da me prihvate sa njim ne trebaju mi u zivoti. Poslednje detalje sam varsila u nedelju, dok mi je kofer bio spakovan tek u nedelju poslepodne nekih 3 sata pre poletanje. Tako da sam nakon sto sam spakovala kofer krenula ka aerodrmu. A onda me je tamo zateko iznenadjenje, toliko da sam pocela, ne znam ni sama iz kog razloga, preispitujem to sto sam ponela samo jedan jednodelni kupaci.
"Andrea poslednja si"
"Upravo sam spakovala kofer ne krivi me"- podignem ruku u vis jer sam drugom vukla kofer
"Svemoguca si"- domahne glavom Beatrice, a onda me zagrli
Nakon nje me je zagrlila Samanta, pozdravila sam se sa Ethanom i Rono. A onda i svima redom. Mira, njena partnerka, Matea i njegova artnerka, Karl i Eliot koji se siroko smejao. Upoznala sma se sa dva nova prijatelja do Rona, Adan i Alan, koji su takodje par. I osoba koju mi nisu spomenuli. Nolan je glavom i bradom stajao isped mene, dok se pored njega bila devojka. Jako lepa devojka.
"Andra"- pruzila sam smoju ruku kao i predhodno momcima
"Abigali"- i ona je svoju ruku ispruzila uz osmeh
A onda sam se rukovala i sa Nolanom. Iako je taj dodir njegove ruke probudio dosta toga kod mene, skolnila sam ruku odmah nakon kratkog rukovanja.
"Da li ste uzeli kartu za mene?"
"Skroz sam zaboravila"- cimne se Samanta
"U redu je. Evo ti moj kofer idem da uzmem kartu za sebe"
"Dragi ni mi nismo uzeli svoje karte"- pogleda Abigali Nolana
"Uzecu za oboje"- odgovori joj uz osmeh pa krene zamnom
Morali smo da cekamo malo u redu. Htela sam da kazem nesto, htela sam da razgovaram sa njima. Ali je on cutao pa sam i ja. Na kraju nisam ni znala sta da kazem. Uzeli smo karte i vratili se nazad. Nolan je jednu predao Abigali, pa smo cekali da nas pozovu. Pozvali su nas nakon sata cekanja, ja sam cutala, ali ostali nisu razgovarali su veselo i jedva cekali odmor kao deca kod idu na ekskurziju.
"Andra na kojem sedistu si ti?"- pita me Mira kad krenemo ka pokretnoj stazi ka avionu.
"A-21"- odgovorim
"Ti si iza nas nekoliko mesta. Ja sam na B-12"
"Svakako cemo ceo put spavati"
"Oh mi smo pored. Moje sediste je C-21"- ubaci se Abigali- "Ljubavi koje je tvoje sediste?"
"B-21"- odgovori kratko
Znaci sedecu pored Nolana, a onda mesto pored njegova devojka. Bar cu imati pogled na nebo, nadam se da ce me to smiriti kao i uvek.
Kada smo usli u avion bilo je bas tako, sedela sam pored Nolana, dok je odmah pored njega sedela Abigali. Savrseno, zar ne? Avion je poleteo i opet mi je bilo lose. Nikada nisam uspela da nadvladam strah od poletanja, ne bojim se visine ili letenja medju oblacima vec samo uzletanje i sletanja. Ali sam nekako prezivela, a onda je stujardesa dosla do nas.
"Da li postoji nesto oko cega mogu da vam pomognem. Nesto da popijete ili pojedete?"- pogleda u sve nas a onda pokaze na kolica na kojima se nalazi nekoliko razlicitih stvari
YOU ARE READING
Muzej sudbine
Romance"Prepoznao bih te u potpunom mraku i da si ti nema, a ja gluv. Prepoznao bih te i u totalno drugom životu u različitim telima, različitim vremenima... I voleo bih te u svemu tome, sve dok poslednja zvezda na nebu ne izgori u zaborav." Reci su coveka...
