Statika

Poglavlje 11

18. lipnja 2016., noć; Church Road 33, Acton (London)

Nevidljiva maglica sparine visjela je u prostoriji dnevni boravak-kuhinja-blagovaonica, a njezini pramenovi kao da su bili posvuda- zavlačili se u regale kroz milimetarske razmake između njihovih vrata, lijegali na površine stolova, odsjedali na površini tekućine u šalici.

Doktor je Rottenberg sjedio za stolom u zoni blagovaonice. Pokraj njega su stajale dvije šalice s još netaknutim kakaom, a u ruci je imao cedulju koju je prije dva dana dobio od tajanstvenog stranca sa šeširom.

Nije mogao otići na spavanje. Razmišljao je, a oluju riječi koja je bjesnila u njegovu razumu bilo je teško obuzdati.

Statika. Ključ. Stranac. Umjetno tkivo. Napredna tehnologija. Moćnici. Prijetnja. Ključ.

Ključ.

Mordecai je gotovo pa mogao vidjeti svoju pomisao, kao da je sjela na stol ispred njega i zagledala mu se u oči, strpljivo i intenzivno. No nije ju htio poslušati jer je bila strašna, sablasna, mračna. Zato ju je samo odgurnuo, od sebe i svoga razuma, a ona se tome nije previše opirala.

Nekoliko je puta okrenuo papirić u rukama i prešao prstima preko njegove glatke površine izbrazdane dubokim stazama na mjestima gdje je dugo bio svinut samo kako bi zaustavio svoj pogled na logotipu u donjem desnom kutu.

Još je nekoliko trenutaka napeto zurio u petoprstu šaku i natpis preko nje, škiljeći jer ih je zbog loše svjetlosti led-lampica na donjoj stani regala slabo vidio. A onda je odložio cedulju i otišao u zonu dnevnog boravka. Vratio se jako brzo, noseći prijenosno računalo u jednoj ruci, a naočale u drugoj.

Riječi su se ponovno rojile. Statika. Stranac. Umjetno tkivo. Napredna tehnologija. Moćnici. Prijetnja.

Moćnici.

Stavivši naočale na nos, uključivši računalo i otvorivši tražilicu, Mordecai je u polje utipkao riječi s logotipa- Korp. Deus Ex Machina.

Kao i uvijek, prekomjerno je snalažljiva tražilica pružila više od četiri tisuće odgovora na Mordecaijevo pitanje od četiri riječi, ali logičnih nije bilo mnogo. Jedino što se doktoru učinilo više-manje odgovarajućim bilo je par slika koje su prikazivale onaj isti logotip s kuta papira te poveznica na članak objavljen na nečijem blogu. Ime mu je glasilo „Tajne nevidljive Korporacije Deus Ex Machina".

Zadovoljno se osmjehujući i u sebi zahvaljujući anonimnom blogeru, Mordecai je otvorio članak.

TAJNE NEVIDLJIVE KORPORACIJE DEUS EX MACHINA

U svijetu u kojemu živimo, prilično je riskantno zanimati se za ovakvo nešto i postavljati ovakva pitanja, no ja sam tu da učinim zabranjeno. Jer, na kraju krajeva, ovo što sada pišem bi možda moglo i spasiti život ili barem zdravu glavu nekome tko će ovo pročitati.

Razlog zašto sam Korporaciju Deus Ex Machina nazvao nevidljivom je što ona to i jest- nevidljiva. Gotovo pa nitko ne zna za njezino postojanje, a oni koji znaju ne posjeduju nikakve informacije osim one najosnovnije: da postoji. Tu sam da malo razjasnim stvar. Ipak, te su „nevidljive korporacije" uvijek one najopasnije i zavrjeđujemo barem znati o čemu se radi prije nego što nas sve porobe.

Obavio sam nekoliko zahtjevnih istraživanja te poduzeo nemalo riskantnih koraka kako bih doznao ono što ću sada reći vama.

Nije poznato tko je ni kada točno zasnivao Korporaciju Deus Ex Machina (dalje u tekstu KDEM). Nagađa se da se KDEM prvi put pojavila sredinom 2001. godine te da se njezin najstariji ured nalazi u Zagrebu, glavnome gradu Hrvatske, premda je to gotovo pa nemoguće dokazati jer o tome ne postoje nikakvi precizni zapisi. Ipak, nedvojbeno je da KDEM postoji i da je nešto održava na životu. Iz toga se mogu izvesti dvije teorije: a) KDEM-ina djelatnost je protuzakonita, ali ide u korist svjetskim vladama te je skrivaju, i b) KDEM je dovoljno moćna da samu sebe sakrije i najvjerojatnije ima moć nad vladama. Obje dvije zvuče jednako realno te je teško odrediti koja je ispravna, a koja ne.