Statika

Poglavlje 12

20. lipnja 2016., rano prijepodne; Srednja škola Acton (London)

Sat ponavljanja na Kemiji nije bio baš najzanimljiviji.

U učionici je bilo užasavajuće vruće te je pola učenika poskidalo svoje prsluke, zasukalo rukave košulja i olabavilo kravate, što, iskreno govoreći, nikome nije previše pomagalo. Kroz otvorene prozore se nije provlačio ni pramen prohladnosti, kao da vani nije bilo ništa svježije nego unutra, a takve su okolnosti stvarale onu svima dobro poznatu sanjivu atmosferu. Tome je dodatno pridonosila i nastavnica- gospođa Watkins, među učenicima poznata i kao Menzura, visoka i mršava, vječno razdražena glasa i stroga pogleda što je gledao preko stakala nisko spuštenih naočala za koju su svi učenici pokušavali pogoditi kako je uopće dobila posao. Radili su to jer profesorica Watkins talenta za predavanje nije imala.

Zato ni tada gotovo pa nitko od učenika nije bio posebno zainteresiran za ponavljanje lekcija koje će biti predstavljene u završnom ispitu. Jedni su učenici drijemali brada naslonjenih na šake, drugi su lijeno crtkali po listovima bilježnica ili se došaptavali s onima iz susjednih klupa. Činilo se da su čak i štreberi izgubili bilo kakvo zanimanje te da samo čekaju da sat, napokon, završi.

Marie se u svojoj zadnjoj klupi bavila poslom puno važnijim od traćenja vremena na isprazno ponavljanje nekolicine prethodnih lekcija- slagala je Rubikovu kocku.

Ruke s kockom držala je ispod razine površine stola te njima okretala strane kocke što je opreznije mogla kako ne bi privukla neželjenu pažnju, a pogled je povremeno podizala prema profesorici kako ne bi postala sumnjiva.

-...Najznačajniji spojevi ugljika su ugljikovi oksidi, ugljična kiselina te njene soli karbonati. Gorenjem tvari koje sadrže ugljik nastaju...

Djevojci nije bilo ni nakraj pameti da posluša.

Najednom je na površinu njezine klupe sletio papirić. Marie je ostavila Rubikovu kocku na svome krilu, uzela papirić i izravnala ga.

Ide li ti to?

Pogledala je u smjeru iz kojega je papirić doletio. Pogled joj se susreo sa Simonovim- dječak je sjedio u susjednoj klupi i strpljivo je gledao. Primijetivši Mariein pogled na sebi, kimnuo je i pogledom pokazao u smjeru kocke na Marieinu koljenu.

-...Vrlo je otrovan. Puno se jače veže za hemoglobin nego kisik što uzrokuje nedostatak kisika u stanicama. Budući da je bez mirisa...

Marie je uzela tehničku olovku i otpisala na rub papira:

Ne baš. Znaš li ti rješavati ta čuda?

Zgužvala je papirić i bacila ga na Simonovu klupu. Onaj je napisao odgovor i vratio papir.

Ne. Komplicirano je to. Ali je svejedno bolje nego slušati Menzuru kako priča. Želim se propucat.

Nakon što je Marie pročitala, pogledom se ponovno susrela sa Simonovim te su se nasmijali jedno drugom, ne onako neprimjetno kao što su to bili planirali.

-...Ugljikov monoksid je jedan od glavnih uzročnika onečišćenja atmosfere. Zapaljen gori pri čemu nastaje ugljikov dioksid... Gospođice Daladier, gospodine Mosa! A da mi kažete što je to tako smiješno pa da se i ja malo nasmijem, ha?

Marie i Simon su se gotovo pa sinkronizirano okrenuli prema nastavnici. Ni jedno ni drugo nije predosjećalo ništa dobro.

-Oprostite, profesorice, nećemo više- žurno se ispričao Simon dok je Marie, iskorištavajući trenutak, papirić s porukama mahnito gurala u džep suknje.

Watkinsica je samo sarkastično podignula obrvu, a zatim se okrenula prema Marie, a bijesne riječi su joj već slijetale s usana:

-Dajte mi ono što imate tamo ispod klupe, gospođice Daladier. Znam da nešto imate.