Statika

Poglavlje 29

8. srpnja 2016., noć; Church Road 33, Acton (London)

Netko je nešto slavio u dvorištu kuće malo dalje niz ulicu, i glazba je nenametljivo i blago dosezala do prozora stana na drugom katu kuće 33.

Žlicom miješajući kakao u jednoj od šalica, Mordecai je napinjao sluh ne bi li prepoznao pjesmu, no to mu nije polazilo za rukom. Tempo je bio živahan, vokal muški, i pjesma se nikako nije mogla nazvati tužnom. Pa ipak, stvarala je melankolično raspoloženje jer je bila tiha i udaljena, a daleka glazba uvijek djeluje tužno i smirujuće, ma koliko živa bila.

Marie se pojavila netom nakon što je njezin skrbnik smjestio šalice na njihova uobičajena mjesta na stolu i odmaknuo jedan od stolaca kako bi mogao sjesti. Učinilo mu se da je sjenu vidio nekoliko trenutaka prije nego što je ugledao njenu vlasnicu; kao da je neko vrijeme stajala na rubu hodnika prije nego li je ušla u zonu blagovaonice.

Smjestila se na svoje mjesto i svojim tankim prstima obgrlila šalicu, bez pozdrava.

Neko vrijeme ništa nije davalo na znanje da će upravo ona biti ta koja će progovoriti, i da će ono što će reći biti, u najmanju ruku, iznenađujuće.

-Sanjam njihovu smrt.

Mordecai je glavu podignuo tako naglo da je umalo istegnuo vrat i zagledao se u svoju posvojenicu širom rastvorenih očiju. Sasvim je dobro znao što je čuo; pa ipak, morao je upitati:

-Molim?

Marie uzdahne, uz napor kao da je morala prisiliti dah da izađe. Vidjelo se da joj ništa od onoga što se događa ne pada lako.

-Smrt svojih roditelja- riječi su bile glomazne, i svaka je pala na stol uz nečujan udarac.- To je drugi dio one moje noćne more, sanjam ga nakon onog hodnika. I to je prva prava uspomena koju imam.

Zašutjela je i maknula dlanove sa šalice, na trenutak zatvorivši oči kao da se pokušava smiriti. Ruke su joj drhtale i bile su hladne; protrljala ih je, no to nije poslužilo svrsi.

Mordecai je htio nešto reći, stvarno je, no osjećao je da ne smije i to ga je sprečavalo te je samo nastavljao šutjeti, pouzdano znajući da se Marie mora sama potaknuti da nastavi.

-To je bila prometna nesreća- djevojački je glas u polutami bio tih i podrhtavao je.- Ne sjećam se same vožnje, znam samo da je bila noć. Kasnije su mi rekli da se dogodila na jednoj od prometnica nedaleko od predgrađa Pariza i da ju je uzrokovao kamion čiji je vozač nakratko zadrijemao. Cijela prednja polovica našeg automobila je bila smrskana, a ja sam sjedila na stražnjem sjedalu pa sam ostala na životu. Roditelji su mi umrli odmah. Zbog siline sudara se suvozačko sjedalo na kojemu je sjedila moja majka iskrivilo i sagnulo unatrag, prikliještivši me, te se nisam mogla pomaknuti dok me nisu pronašli, a glava moje majke je klonula ustranu tako da sam mogla dobro vidjeti njezino lice- Marie je nakratko zašutjela, a izraz na njenom licu je pouzdano odavao da je ta šutnja boli koliko i riječi. Pogled koji je uputila svome skrbniku trenutak nakon toga bio je ponajviše nalik nijemom vapaju za pomoći.- To je prvo čega se sjećam, i to sanjam svake noći. Smrskani automobil, sjedalo koje me je prikliještilo, lice moje mrtve majke na svega nekoliko centimetara od mojega.

Kada je nakon tih riječi ponovno zašutjela, postalo je očito da neće ponovno progovoriti, barem ne tako skoro kao prošli put. Postavila je lakte na površinu stola i zarila lice u ruke. Disala je glasno, u uzaludnom pokušaju smiriti se, a sve emocije koje je proživjela u nedavno prepričanom trenutku i njegovoj reprizi svake noći sada su je obuzimale nekom novom silinom- frustracija, izgubljenost, očaj, panika, ledeni užas, i još milijuni onih za koje ne postoji točan naziv.

Ali, negdje pokraj svih njih, polako je sazrijevao još jedan, novi i po svemu neprikladni osjećaj- sloboda.

Mordecai nikada nije bio jedan od osoba koje okolišaju. Neovisno od toga je li znao što treba učiniti ili ne, uvijek je gledao situaciji u oči i činio nešto, bilo što. No sada, iz nekog razloga, nije mogao učiniti ništa- samo je sjedio, gledajući slomljenu mladu djevojku ispred sebe, i pitao se zašto mu je tako teško povjerovati da je razlog zbog kojega svake noći razgovaraju napokon objašnjen.