Statika

Poglavlje 33

13. srpnja 2016., jutro; NIL (London)

Čekajući dizalo u predvorju instituta, Angela je pogledom slučajno skrenula u prvi hodnik i ugledala siva vrata podruma na njegovu kraju. Mislima se spustila niz tamno stubište i proputovala mračnim hodnikom do starog laboratorija gdje se prošle večeri ugasio jedan život. Nenamjerno, prisjetila se i kako je s Mordecaijem, Osewoudtom i Marie nosila beživotno tijelo uz taj isti hodnik, te vatre u skrovištu na jednoj od sitnih sporednih ulica koja je to tijelo zatim progutala.

Namrštila se, i upravo je u tom trenutku dizalo stiglo u predvorje.

Kada je stigla do vrata jedanaestog laboratorija i otvorila ih, kvaka na unutrašnjoj strani je blago udarila u ploču. Ne nastavljajući otvarati vrata iz straha da bi je mogla oštetiti, znanstvenica je klisnula u laboratorij kroz otvor koji je već bio tu.

Na drugoj je strani ploče, naizgled ne primjećujući svoju kolegicu, stajao Mordecai i gledao riječi ispisane na njenoj staklenoj površini, ruku prekriženih na prsima.

-Angela. Dobro jutro- pozdravila ju je Marie. Sjedila je na uredskom stolcu, a na površini centralnog stola ispred nje bili su razasuti dijelovi Rubikove kocke koje je očito pokušavala sastaviti. Pogledala je svog skrbnika.- Cai! Angie je došla.

Tek se tada doktor Rottenberg prenuo:

-Ha? Što... Ah. Dobro jutro, Angela.

-Dobro jutro i vama, Rottenbergovi- odgovorila je Angela, spuštajući svoju torbu na rub stola.

Uzela je svoju kutu s vješalice, stavila je na se, izvadila vrhove svoje duge kovrčave tamne kose ispod ovratnika te prišla svome šefu i ploči ispred njega. Riječi ispisane na ploči su sve odreda bile pojmovi povezani s njihovim istraživanjem, a budući da između njih nije bilo nikakvih poveznica niti je postojao ikakav logičan redoslijed, doimale su se kao da nemaju pretjerano mnogo veze jedna s drugom.

-I? Što bi to trebalo značiti?- upitala je Angela, u sebi nasumičnim redoslijedom čitajući riječi na ploči. "Ključ", "Statika", "Bijeli glasovi", "Usijani rat" i "Umjetno tkivo u M-inom mozgu" bile su samo neke od njih.

-Pokušava dokučiti koje bi bilo logično rješenje ovog misterija- odgovorila je umjesto skrbnika Marie, spojivši dva dijela Rubikove kocke.- I nemoj se ni nadati da će ti odgovoriti na pitanje odmah nakon što mu ga postaviš. Danas nije baš... Prisutan.

Angela je ponovno pogledala Mordecaijevo zamišljeno lice. Rekla je:

-Vidim. Je li mu išta palo na pamet?

-Ne- odmahne Marie glavom.- Napisao je sve ovo odmah nakon što smo stigli i otada ovako stoji.

Vrata laboratorija su se ponovno otvorila te je kvaka opet udarila u stražnju stranu ploče; ovoga je puta na pragu stajao Osewoudt. Uz malo manje opreza nego Angela nešto ranije, ušao je u prostoriju, stavio torbu na stol pokraj Angeline, uzeo s vješalice kutu i, ogledavši se, izgovorio:

-OK. Koji se vrag ovdje događa?

-Mordecai pokušava zaključiti istraživanje. Ne ide mu baš- objasnila mu je Angela.- Također, ne reagira najbrže, tako da ti je najbolje da ga ništa ne pitaš.

-Dobro. Jasno mi je- naslonivši se na stol pokraj Marie, Osewoudt je kimnuo. Nakon stanke, nadodao je:- Znam da inače idemo po kavu kasnije, ali što kažete na to da je popijemo sada? Nisam spavao pola noći, malo kofeina mi...

-Hoćete li više zašutjeti?!- Mordecai je to izgovorio tako neočekivano i tako glasno da su se svi ostali lecnuli, a Marie je čak i ispustila nekoliko djelića Rubikove kocke na pod.- Pokušavam raditi, pobogu! Ne bi bilo loše da napokon prestanete brbljati o glupostima i pridružite mi se!