Statika

Poglavlje 38

19. srpnja 2016., poslijepodne; Tržište tajni (Distrikt Zagreb)

-Koji kurac?

To je nevjerojatno jezgrovito pitanje potjecalo od Mordecaija Rottenberga- onog drugog, koji po svoj prilici nije bio doktor opće noetike- koji je sada također bio šokiran. Za razliku od svojeg alter ega i njegove posvojenice, nije to skrivao; skočio je sa svoga mjesta i stao na noge, razrogačenim se očima zagledavši u svoje kupce.

-Kako je to moguće?- glas mu je podrhtavao.- Kako znate moje ime? I... Tko si ti, čovječe?- napravio je nekoliko opreznih koraka u smjeru svoje alternativne verzije i pažljivo mu se zagledao u lice.- I zašto izgledaš i zvučiš kao ja?

Prodavač tajni Mordecai zaista je bio potpuno iste tjelesne građe kao i njegov alter ego, a govorio je istim tempom i istom intonacijom; razlikovao se od njega jedino po boji kože, kose i očiju- bio je albino- te po ožiljku koji je imao na desnoj strani lica. Taj je ožiljak bio dugačak, tanak i vijugavo se pružao od jagodične kosti do dna obraza.

-To sada nije važno- odgovorila je Marie ledenim tonom prije nego što je njezin skrbnik stigao išta reći; bila se potpuno zanijela u ulozi misteriozne dame koja nosi sunčane naočale u noćnom klubu.- Gdje Vlada čuva Ključeve?

-Ma pustite Ključeve sad! Što se to, dovraga, događa?!- prodavač tajni Mordecai nije odustajao od svojeg pitanja.

Marie i njezin Mordecai zgledali su se.

-Dobro ti je rekla, stari- rekao je zatim Mordecai.- Reci nam ono što tražimo od tebe, pa ti možda i odgovorimo na to pitanje.

Njegov alter ego, međutim, kao da nije ni čuo potonju rečenicu; gledajući u pod, u nevjerici je odmahivao glavom i mrmljao si u bradu:

-Ne, ne, to nije moguće... Tko si ti, čovječe, što radiš...

-Ključevi- podsjetila ga je Marie, a ton joj je bio toliko oštar da je natjerao alternativnu verziju njenog skrbnika da se prene iz šoka i pogleda je.- Nećeš dobiti odgovor na pitanje dok nam ne kažeš ono što moraš.

Onaj je zakolutao očima i uzdahnuo, vidjelo se da se predao.

-Dobro- izgovorio je trenutak zatim.- Reći ću vam, nema smisla nastavljati raspravu, ionako nema šanse da izvučem nešto više iz vas. Svaka vam čast- potonje tri riječi imale su gorak okus.- Trenutno postoji još pet Ključeva, šest ako računamo jedan izgubljeni, i nalaze se u skladištu Centra za znanstvena istraživanja u Distriktu London, točnije na njegovoj minus trećoj razini u sefu broj četrnaest. Zadovoljni?

Marie i Mordecai su ponovno izmijenili poglede. Na pameti im je oboma bila jedna spoznaja: Ključevi su cijelo vrijeme bili tako blizu, a oni su prevalili put od nekoliko stotina kilometara samo da to čuju.

-Zadovoljni- potvrdio je Mordecai najzad, kimnuvši.

-Onda?- podignuo je obrve njegov alter ego.- Čuli ste ono što ste trebali, sada je došao red na vas odgovarate. Tko ste vi i odakle ste došli?

Mordecai se nasmiješio; čudan i nadasve neočekivan osjećaj nadmoći škakljao ga je iznutra.

-Pa daj, mućni malo glavom- rekao je alternativnom sebi.- Zanimali su nas Ključevi, a ti sigurno znaš čemu služe- napravivši upečatljivu stanku, zaključio je:- Ja sam ti, Mordecai, ali iz alternativnog svemira. A ovo je moja posvojenica Marie.

Nekoliko trenutaka nakon toga separe je bio tih, utonuo duboko u neonsku ljubičastu svjetlost.

-Nevjerojatno- promrmljao je albino Mordecai, obraćajući se više samome sebi nego svojim sugovornicima. Zatim je glasnije upitao:- Što radiš ovdje? Kako si uopće dospio ovamo?