Statika

Poglavlje 15

22. lipnja 2016., večer; Church Road 33, Acton (London)

-Ali što ako na CD-u ne bude ničega?- doviknula je Marie iz hodnika, stojeći ondje ispred otvorenih vrata kupaonice i završavajući sa sušenjem kose ručnikom.

-Mora biti nešto- odgovorio je Mordecai. Sjedio je na dvosjedu, nogu kao i obično naslonjenih na rub niskog stolića ispred, a u naručju je imao prijenosno računalo.

Marie je napravila posljednje reske poteze ručnikom i zavirila u kupaonicu kako bi ga ponovno objesila na jednu od kuka pokraj umivaonika. Nakon toga je ugasila svjetlo u prostoriji i, prethodno zatvorivši vrata, pridružila se svome skrbniku u dnevnom boravku.

Onaj se, pogledavši je, kratko nasmijao.

-Što je?- uvrijeđeno je upitala Marie podižući ruke u upitnoj gesti.

-Ma ništa- odvrati Mordecai vadeći CD pronađen u blogerovoj sobi iz njegove kutijice.- Samo tvoja kosa izgleda stvarno smiješno kada je tek oprana, to je to. Oprosti, ne mogu se suzdržati a da se barem malo ne nasmijem.

Djevojka je rukama dotaknula svoju kosu. Mordecai je bio u pravu- vlažna i netom osušena, doista je izgledala prilično smiješno, onako još kuštravija nego inače, stršava i gotovo pa posve razdvojena na vlasi.

Uzdahnula je u znak predaje te sjela na dvosjed pokraj Mordecaija, preko njegova ramena gledajući u zaslon. Onaj je, međutim, umetnuo CD u za to predviđen utor i stao čekati da njegovo dvije godine staro prijenosno računalo izađe na kraj sa svojom neupoznatošću s tim novim objektom.

Kada se sadržaj CD-a napokon učitao, Mordecai je otvorio datoteke i premjestio miš na polje pod naslovom „jedinica_5" kako bi trenutak zatim nestrpljivo kliknuo. Marie se jedva uspijevala boriti protiv prilično snažnog poriva za ustajanjem i hodanjem po prostoriji u pokušaju umanjiti uzbuđenje.

Oboje su se umirili i prilično razočarali kada je na zaslonu umjesto sadržaja CD-a iskrsnuo prozor s bijelim poljem za tekst i porukom iznad njega:

Za prikaz datoteka na zadanome mjestu potrebna je zaporka.

-Ma daj, ne možeš mi to raditi!- očajno je podviknuo Mordecai obraćajući se uglavnom CD-u, no možda malo i nekoj nadnaravnoj sili.- Zar je taj idiot baš morao zaštiti CD zaporkom? Kao da to što ga je sakrio u krevetu već nije bilo dovoljno!

-OK, ohladi malo- preporučila mu je Marie odmičući se na dvosjedu.- Možda je tako i bolje, možda je na njemu neki virus ili što ja znam. Ali...- trenutak je razmišljala, a onda upitala:- Može li Osewoudt to nekako riješiti? On se razumije u te stvari.

Mordecai je zamišljeno vagnuo glavom te izjavio:

-Da. Da, u pravu si, mogao bih ga to sutra pitati na poslu. Onda, ništa od ovoga sada.

Izvadio je CD iz utora i vratio u kutiju, računalo je zatim zaklopio i odložio na stolić. Onda je ustao kako bi otišao do zone blagovaonice, očito po čašu vode.

Marie ga je i dalje gledala pogledom punim iščekivanja.

-I?- upitala je.- Zar danas više nećemo ništa poduzeti?

-A što možemo?- odvratio je njezin skrbnik vadeći iz regala čašu.- Datoteke na CD-u ne možemo pregledati. Od dedukcije smo oboje umorni. Tako da je bolje da se jednostavno odmorimo, zar ne?

Okrenuo se prema Marie tražeći odgovor u njezinu izrazu, no ona je bila zatvorena, ruku prekriženih na prsima.

-Već počinjem razmišljati o pušenju- promrmljala je nezadovoljno.

-Žao mi je, ali ja te ne mogu zabavljati- odgovorio je Mordecai otpivši iz čaše gutljaj vode. Ni po čemu nije dao naslutiti da je nehaj s kojim je to izgovorio tek privid.- Smisli nešto sama. Ja moram pisati izvješće, znaš i sama.