Darovi Elemenata

1. poglavlje

''Stvarno te ne zanima tko su ti biološki roditelji?'' djevojka bujne plave kose i plavih očiju je postavila pitanje djevojci pokraj nje. Djevojka je odmahnula glavom.

''Već sam ti rekla Tessy, ovdje sam od kako znam za sebe, zašto bih se sada zanimala za svoje, takozvane, roditelje? Smatram da nema potrebe da ih uopće poznajem ili da znam tko su kada mi je ovdje sasvim uredu.'' iskreno je rekla i slegnula ramenima te nastavila buljiti u knjigu koja je bila otvorena pred njom, ali oči joj se nisu pomicale lijevo-desno, što je dokaz da je bila previše ometana da bi čitala. To jest, Tessy joj je previše odvraćala pažnju.

''Što kada te posvoji netko Dalenta, što onda?'' nastavila je djevojka plave kose unatoč tome što je bilo očigledno da djevojci do nje nije do razgovora. 

Dalenta je podignula pogled sa knjige i puhnula.

''Još malo ću navršiti šesnaest godina, ako me nitko nije posvojio dosada, niti nikad neće.''

''I ti si u redu sa time?'' sumnjičavo ju je upitala Tessy i podignula obrve.

''Zašto ne bih bila?'' vratila je pogled na knjigu i to je bio znak da je razgovor gotov.

Tessy i Dalenta bile su jedne od onih prijateljica koje su totalna suprotnost. Tessy je bila lijepa djevojka koja je privlačila mnoge muške poglede svojom dugom plavom kosom i plavim očima, ali da ne zaboravimo i njeno dobro razvijeno tijelo. Bila je samopouzdana i uvijek spremna za zabavu.

S druge strane, Dalenta se nije mogla pohvaliti svojom ljepotom. Uvijek je bila neobična, drugačija od ostalih, tako je i sa njenim izgledom. Ima sive, skoro bijele velike oči koje se nisu smatrale zamamnim, kao ni njen prćasti nosić i bezbojne usnice. Kosa joj pada u blagim valovima i doseže do pola leđa. Ono što je neobično jest to da joj je kosa, poput očiju, sive boje, ne ona lijepa boja, već kao da nema nikakvog pigmenta, kao i ostatak njenog tijela. Koža joj je blijeda poput mliječi tako da je uvijek naizgled djelovala bolesno i slabašno.

Ona je sasvim naviknuta na to da bude neprimijećena, tobože, željela je da ju ne primijete, nije voljela kada bi upirali prstom u njene nedostatke. Iako je njeno tijelo i više nego dobro razvijeno. Njeno bujno poprsje i okrugla stražnjica privlačilo bi mnoge tuđe poglede jednako kao i kod njene prijateljice, ali ona je to vješto skrivala širokom i debelom odjećom. Mislila je da kada već nije lijepa, čemu pokazivati nešto zbog čega bi ju mnogi muškarci iskorištavali? Ovako je najbolje, pomislila bi svaki put kada bi se gledala u ogledalu sa debelom duksericom i širokim hlačama.

Naravno da želi biti lijepa, na kraju krajeva, tko ne želi? Željela je bar nakratko vidjeti kakav je osjećaj privlačiti muške, a i ženske poglede zbog svoje ljepote, ali to je nešto što ona nikada neće saznati, barem ona tako misli.

Pogled joj je odlutao sa knjige, na dečka koji je sjedio za stolom u kutu knjižnice. Naglo je udahnula kada je na prvi pogled vidjela koliko joj je sličan... Imao je sivu kosu poput nje, sive oči i nezdravo blijedu put. Pogledavši ga bolje, uzbuđenje je splasnulo istom brzinom kojom se i pojavilo. Osim tih detalja, razočarano je primijetila da nisu nimalo slični jer on - on je bio vrlo zgodan. Njegove sive oči su okruživale abnormalno duge trepavice, a punašne su usne posebno privlačile pažnju.

Najednom, dečko je podignuo pogled i njegove oči su se susrele sa Dalentinim. Uputio joj je osmijeh koji ju je u potpunosti oborio s nogu. Spustila je pogled posramljeno shvaćajući da ju je uhvatio u buljenju, a nakon nekog vremena kada je opet bacila pogled prema njemu, još uvijek ju je gledao i mahnuo joj. Punu sekundu se premišljala, pa mu je uzvratila osmijeh i mahnula. Ona to nije znala, ali kao što je njegov osmijeh nju oborio s nogu, tako je i njen osmijeh njega.