Darovi Elemenata

13. poglavlje

Njene ruke su počele dobivati blijedu boju kolikom su jačinom stiskale stolicu na kojoj je sjedila. Djevojka plameno crvene kose se njihala naprijed-nazad i svaku sekundu bacala pogled na vrata učionice očekujući nešto što ni ona sama nije znala što. Otpustila je ruke od stolice i umjesto toga počela gristi nokte koji su već odavno bili izgriženi, to je postala njena navika. 

Odmahnula je glavom i odmaknula nokte od usta i zagledala se kroz prozor u zidine koje su okruživale školu u kojoj je upravo boravila. Osjećala je poglede na sebi i to ju je činilo još nervoznijom. Miris dima i topline za koji je bila sigurna da umišlja joj je došao u nosnice, ali nije micala pogled sa prozora. Što ako će se od nje očekivati da već zna ponešto o povijesti elemenata, ako se osramoti pred ostalima na prvom satu? Čula je kako se stolica pokraj nje pomiče i da neko sjeda na nju, ali nije željela odvojiti pogled od stakla, gledala je u njega kao da joj život o tome ovisi. Nije znala zašto je tako nervozna. To je samo škola, tješila se, ovdje sam da naučim - ali to ju nije nimalo tješilo. Opet se primila za stolicu te je osjetila blagi dodir na svojoj ruci koji ju je prisilio da pusti stolicu i pogleda tko sjedi pokraj nje.

''Opusti se.'' rekao je Ris, a sam njegov hrapavi glas Dalentu je učinio mirnijom te je duboko udahnula i klimnula glavom.

''Dobro, sada možeš ugasiti ovu vatru koju si prouzročila.'' rekao je mirno, a ona je brzo pogledala oko sebe i vidjela da stol pred njom gori, a učenici grozničavo gledaju u njega pa nju. Dalenta je treskom zatvorila poklopac u svojim mislima, a vatra se ugasila, rubovi stola su bili crni od čađe, ali vatra, na svu sreću, nije učinila toliku štetu. 

Učenici oko nje su je još uvijek sumnjičavo gledali, ali nakon nekog vremena su se vratili na svoja mjesta u trenutku kada je u razred kročio, Dalenta je pretpostavljala, profesor. Bio je visok i njegova kosa je bila srebrnaste boje uključujući i njegove oči, a čim je vjetar prohujao prostorijom bilo je očito koji element posjeduje. Njegove oštre crte lice i strog pogled su jedino odavali da je Elemolu pred njima bilo više od šesnaest godina kao ostalim učenicima u razredu. Izgledao je, kao i ostali Elemoli, da nije ostario ni dana.

''Ja sam profesor Alfastar Dryade i predavat ću vam povijest elemenata.'' počeo je, a njegov glas je bio dubok kao što je Dalenta i očekivala da će biti. ''Vjerujem da mnogima bilo kakva povijest nije draga, ali morat ćete pretrpjeti i slušati jer ne želim nikakva ometanja na mome satu. Povijest elemenata je važan predmet, koliko važan možda ćete jednog dana saznati.''

''Čitat ću vaša imena, a vi se javite da ste ovdje, dobro.''

Počeo je čitati imena učenika, a Dalenta je prepoznala neka koja su bila s njom na dan primanja elemenata kao Oriana Abba i još par ostalih uključujući Doxi koja je sjedila sa jednom nepoznatom djevojkom i Ris koji je sjedio sa Dalentom.

''Ah, Risavon i Dalenta...'' rekao je kada je završio sa prozivanjem, a Dalenta i Ris su odmah podignuli poglede, a profesor je već gledao u njih.

''Gospođa Jalaf me zamolila da vas držim na oku, naposljetku, vaše su moći još uvijek opasne bez obzira što ste pušteni iz prostorije za kontrolu.'' laganim koracima im se približavao, a svi ostali u učionici su ih gledali. Kada je profesor došao do stola koji je Dalenta netom zapalila, zastao je i prešao pogledom po stolu.

''Tvoje moći su se izmakle kontroli koliko vidim'' , namrštio se, ''moraš bolje suzdržavati emocije, još uvijek si nova u ovome i netko drugi može nastradati. To vrijedi i za vas gospodine Mandu, siguran sam da one lokve vode nisu tamo bile prije nego ste vi došli u ovaj razred.'' nakon toga im nije podario ništa više pažnje kao i ostalima te je krenuo sa predavanjem.

Predavanje je bilo, kao što je Dalenta i očekivala, dosadno. Povijest joj nikad nije bila najmilija, a iako je ova bila nešto zanimljivija od obične povijesti, još uvijek joj nije mogla toliko zaokupiti pažnju, a da joj misli ne odlutaju. Nakon cijele vječnosti, nije ni znala koliko je prošlo, nešto se dogodilo što je uzdrmalo Dalentu. Doslovno uzdrmalo jer su se zidovi i pod pod nogama počeli tresti, kao potres, a završilo je jednakom brzinom kao što je i počelo. Svi su se ustali i počeli pokupljati svoje knjige sa stola kao da se ništa nije dogodilo.