Darovi Elemenata

37. poglavlje

Dalenta je jurila prema spavaonici gdje se nadala da će naći Vilcu, još uvijek nije mogla vjerovati da bi ona mogla biti neprijatelj, bila je draga i simpatična od početka i stvarno je prirasla Dalentinom srcu.

Izgubila se u svojim mislima tako da, kao i obično, nije ni gledala gdje ide dok se nije zabila u nekog.

''Oprosti...'' promrmljala je ne dižući pogled.

''Dalenta, baš sam tebe i tražila!''

Dalenta se ukočila i podigla pogled kako bi se susrela s Naylinim. Već je osjećala uvrede kako će se svaki čas preliti s Naylinih usana, a u ovom joj trenutku uopće nije bilo do toga.

''Ne sada Nayla...'' pokušala se progurati pokraj nje, ali ona je stala ispred nje ne dopuštajući joj da prođe.

''Ne, ovo je važno.''

''Može čekati.'' ponovo se pokušala progurati, ali Nayla ju je odgurnula.

''Dalenta!''

''Slušaj Nayla, neću više gutati svaku riječ koju mi ti kažeš jer ja znam da se sviđam Risu i da se on sviđa meni, svoje komplekse više nećeš liječiti na meni! Zato me pusti da prođem!'' Dalenta ju je ljutito pogledala, očekivala je da će ju Nayla uvrijeđeno pogledati i odvratiti joj nešto zlobno, ali ona ju je samo gledala.

''U pravu si.'' rekla je naposljetku.

''Što?'' Dalentin se mrki pogled pretvorio u zbunjeni.

''Bila sam ljubomorna i ogorčena jer imaš nešto što ja nemam, znam, zvučim poput neke klišejske djevojke koja je samo željela svoga dečka nazad, ali istina je.'' Dalenta nije vjerovala svojim ušima, je li se Nayla namjeravala ispričati?

''Što te je natjeralo da promijeniš svoje mišljenje?''

''Za početak, tvoje riječi...''

''Da, oprosti za to, nisam mislila...'' počela je Dalenta prije nego se uspjela zaustaviti, osjećajući grižnju savjesti zbog izgovorenih grubih riječi, ali Nayla je podignula ruku da je ušutka.

''Mislila si i shvaćam jer... Bila si u pravu, ponašala sam se kao ljubomorna glupača koja ne može prihvatiti da se ne sviđa nekom dečku. Ono što me je stvarno udarilo u glavu je bilo kada sam vidjela tebe i Risa ispred učionice, vidjelo se koliko ti i on patite što ste prekinuli zbog, meni još uvijek nepoznatog razloga. Način na koji te je on gledao... Nikada nije gledao i mene, tada sam shvatila da ga trebam pustiti i zato ti se ispričavam Dalenta, zaslužujete jedno drugo.''

Da je netko rekao Dalenti prije mjesec dana, pa čak i jučer, da će se Nayla ispričati za svoja djela i napokon pustiti Risa, Dalenta bi se samo sarkastično nasmijala govoreći da je to nemoguće. I evo je sada, stoji pred njom govoreći upravo one riječi za koje je Dalenta mislila da je nemoguće čuti da silaze sa njenih usana. Nije znala što reći, bila je bez teksta.

''Ovaj, Nayla... Ne znam što reći.''

''Ne moraš ništa reći.'' po prvi put, iz njenih očiju nije izgarala mržnja i ljutnja, nisu bile hladne poput leda već tople, djelovale su prijateljski, a to je Dalentu još više iznenadilo.

''Žao mi je zbog Risa.'' Dalenta se namrštila, znala je koliko joj ga je bilo teško pustiti jer, naposljetku, Nayli se je sviđao Ris.

''Preboljet ću, kao što si rekla, trebala bih naći nekoga tko stvarno obrača pažnju na mene, sada ću pustiti tebe i Risa.''

''Znaš, da si to rekla pred samo dva mjeseca, bila bih ushićena, ali sada kada smo prekinuli nema mi nekakvog značenja. Svejedno zahvaljujem na ispriki.'' rekla je Dalenta i zagrizla usnicu kako ne bi zadrhtala.